U potrazi za polarnom svjetlosti

Namjeravate li do Polarnog kruga, za to će vam trebati nekoliko dana. U vlaku, autobusu i avionu morat ćete provesti 110 sati. Zašto je to putovanje kolegama Ivici Grudičeku i Martinu Lukavečkom u sjećanju za cijeli život, pogledajte u reportaži U potrazi za polarnom svjetlosti.

Željeznička postaja u Ormožu početak je osmodnevne pustolovine. Vlakom putujemo kroz mađarsku stepu, iz Budimpešte zrakoplovom letimo u Stockholm. U glavnom gradu Švedske, ili Veneciji sjevera, sunčano je, ali hladno. U Gamla Stanu, starom dijelu grada, dominira Kraljevska palača, Nobelov muzej, najuža ulica sjevera.

Na stockholmskom glavnom željezničkom kolodvoru kao u mravinjaku, a mi na transskandinavsku željezničku rutu dugu 1500 kilometara. Što se više odmičete, mijenjaju se boje, krajolici. Ulazimo u nepregledne stepe prekrivene snijegom. Tu i tamo gradić, naselje, drvene kućice, zaleđena jezera. Ova je željeznička pruga švedska žila kucavica. Uz putnički, najrazvijeniji je teretni promet, a razlog su rudnici željezne rude. Ona se u kompoziciji od 68 vagona, od Kirune prevozi do norveške luke.

Približavajući se Polarnom krugu, steže hladnoća, jačaju vjetrovi, sve su veći snježni nanosi. Lavine su ovdje česte pa smo i mi imali tu nesreću da smo zapeli nadomak cilju. Nakon nekoliko sati čekanja, nastavljamo put sedamdesetak kilometara autobusom. U predvečerje stižemo u Narvik.

Grad od 18 tisuća stanovnika izgleda pusto, pa i neobično. Kišno, snježno. Polarna noć je iza nas, svjetlo je do 23 sata, mnogo je vremena za razgledavanje. Gradić je to s mnogo spomenika. I nisu podignuti norveškim kraljevima, već običnim ljudima, graditeljima željezničke pruge, ali i ženama koje su ih hranile.

Nezaobilazan je posjet muzeju Drugoga svjetskog rata. U studenome 1939. počela je njemačka invazija na Norvešku. Grad je sravnjen sa zemljom. Pošteđena je jedino anglikanska crkva blizu luke. U muzeju dokumenti koji svjedoče o ratnim strahotama, tehnici. Na ovoj je fronti poginulo mnogo ljudi, norveških boraca, neprijateljskih vojnika. U fjordovima je potopljeno šezdesetak brodova. Soba za mučenje uz zastrašujuće zvučne efekte ostavlja snažan dojam.

Na svojevrsnom trgu, nedaleko od muzeja, skulptura je malog dječaka, dar Japana u spomen na katastrofu Hirošime. Ondje je i putokaz s  udaljenostima do drugih europskih gradova.

Narvik je zarobljen u planinskom lancu kojim dominira 1100 metara visok vrh s odašiljačem, odakle se pruža lijep pogled na grad, luku. Povijest pruge i luke sažeta je u muzeju Sjevera u kojem otkrivate da je ta regija potkraj 19. stoljeća bila isključivo ribarska. Zašto je Narvik bio toliko zanimljiv tijekom povijesti i zašto je upravo u ovoj regiji počela Njemačka invazija u Drugom svjetskom ratu ? Odgovor leži na golfskoj struji koja ne dopušta da se more zaledi. Pa se željezna ruda prevozi tijekom cijele godine.

Hotela ovdje nema mnogo, cijene su za nas visoke. Ima turista, najviše Skandinavaca, iz drugih dijelova Europe tek rijetko tko zaluta. Skijaška sezona traje od početka listopada do kraja svibnja, dnevna karta, preračunato - tristotinjak kuna.

I u Polarnom krugu svako godišnje doba ima svoje čari. Ljeti, onoliko koliko ga ima, živnu boje, temperature su ugodnije, a atrakcija je ponoćno Sunce, naime - noći nema. Zimsko je doba opskurno, mračno, dominira sivilo, a nebom, nema li oblaka, zapleše Polarna svjetlost. Iako je magnetska aktivnost bila velika, Auroru Borealis, nažalost, vidjeli smo samo na razglednici. Tek posljednjeg dana na nevjerojatno plavom nebu ugledali smo i malo Sunca.

Narvik nije turistička meka, ne hrle ovamo moderni nomadi. Nema užurbanosti. Navečer kao da ste u gradu duhova. Ali impresivna je šetnja u sumrak s prepoznatljivom slikom ovog norveškog gradića  - kuće su svojevrsni svjetionici kojima se razbija ulična monotonija. S lučice pogled puca na tisuću šesto metara dug most preko fjorda koji se još gradi. Skratit će vožnju za pola sata, a stajat će više od dvije milijarde kuna. Bogati su, pa grade. More je hladno, valovito, sivo, slano. Daleko, na sjeveru, tri i pol tisuće kilometara od kuće,no na istom meridijanu, u istoj vremenskoj zoni, ali s potpuno drukčijim osjećajima.