23. lipnja 1893. - Hutterovo kupalište

„Kad pripeče jarka žega na naš grad,
tek će jedno pomoć tad:
hajmo mi na našu Savu
gdje dan prolazi ko san!“

S tom popularnom pjesmicom na usnama, Zagrepčani su se u vrelini ljetnih dana biciklima, a oni imućniji i automobilima, upućivali prema Savi. Praćakali su se i rashlađivali vodom, rušili drvene kegle i ispijali rashlađeno pivo. Dok su se jedni gurali ispod 11 tuševa, oni koji su zazirali od čistoće i sunca u hladu što ga je činio red drvenih kabina kartali su šnapsl ili preferans.

Tu ljetnu zabavu prvi je iz Tkalčićeve ulice, kojom je nekad tekao potok također ljeti načičkan kupačima, na Savu preselio učitelj plivanja Franjo Hutter. Posao je procvjetao kad je konjski tramvaj dokasao do Savskoga mosta pa je 23. lipnja 1893. kupalište i službeno otvoreno. Za ljetnih je vrućina ono namamilo i do 10 tisuća kupača!

U nepreglednoj masi mokrih i od sunca crvenih tijela jedva su se škripavim kolicima kretali prodavači sladoleda. Kako posjetiteljima ne bi bilo vruće, hladile su ih vatrogasne štrcaljke zbog čijeg je mlaza nastajala cika i vriska. Za ono je vrijeme kupalište bilo lijepo uređeno. Zagrebačke su gospođe pratile modu pa su kupaći kostimi bili baš onakvi kakvi su se nosili po europskim mondenim turističkim odredištima. Kako bi ljeto bilo što uzbudljivije, birana je „Miss Save“. Posebni bi „jury“ prethodno načinio uži izbor, onda je svaka od mladih puca „filmovana,“ zatim pokazana općinstvu na platnu u Music holu kako bi i ono moglo odlučiti koja će naposljetku dobiti ljepotom zasluženu nagradu.

Poplava je šezdesetih godina prošloga stoljeća prekinula burni život Gradskog kupališta na koji podsjeća kultni film Kreše Golika „Tko pjeva, zlo ne misli.“
No, nisu se Zagrepčani hladili samo na otvorenom. Zanimljivo je spomenuti da je grad još od 1291. imao zatvoreno kupalište. Izgradili su ga Cisterciti na Medvešćaku, a kako im nije donosilo koristi, iznajmili su ga uz prigodnu novčanu naknadu. Brijači su u tome kupalištu otvaranjem žila Zagrepčanima puštali krv, a kad je kupalište 1364. u zakup uzeo zagrebački kanonik Pavao, Cisterciti su u ugovor stavili uvjet da brijači i njihovim redovnicima svake četiri godine za dobro zdravlje besplatno puste krv.