29. lipnja 1797. - Rukavina zauzima Dalmaciju

Na vijest o propasti Mletačke Republike tijekom napoleonskih ratova u Dalmaciji nastala je pobuna.

U lipnju 1797. oformili su izaslanstvo koje je trebalo otići u Beč zamoliti cara za sjedinjenje s Hrvatskom i Slavonijom. No preduhitrio ih je mirovni sporazum u Campoformiju između Francuske i Habsburške Monarhije kojim su podijeljeni dotadašnji mletački posjedi. Habsburškoj Monarhiji pripale su cijela Dalmacija i Istra. Austrijsku vojsku s oko 4.000 vojnika u zaposjedanju Dalmacije 29. lipnja 1797. predvodio je podmaršal Matija Rukavina, zagovornik sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, koji je imenovan i vojnim upraviteljem Dalmacije.

Narod i svećenstvo oduševljeno su dočekali dolazak vojske sastavljene pretežno od Hrvata, s hrvatskim podmaršalom na čelu. Njegovo poznavanje zemlje i ljudi, kao i njegova divovska pojava budili su strahopoštovanje, mir i red u svim dijelovima generalata i na njegovim granicama.

No Beč je Dalmaciju doživljavao kao novoosvojenu zemlju te ju je podvrgnuo izravno svojoj vladi. Tako je 1798. utemeljena Carska kraljevska vlada u Zadru na čelu s guvernerom. Središte vlasti za Istru bilo je u Kopru. Članove vlade i guvernera imenovao je car, a bili su podređeni Carskom kraljevskom dvorskom povjerenstvu za Istru, Dalmaciju i Albaniju u Veneciji, a od 1802. Sekciji za Dalmaciju i Boku Dvorske kancelarije u Beču. Iste godine dvor je i službeno odbio zahtjev za ujedinjenje. Austrijska vlast u svojoj kratkoj upravi nije mnogo mijenjala zatečeni mletački sustav, te je tek provela ograničene reforme u školstvu i sudstvu.

Nakon austrijskog poraza od Napoleona, mirom u Požunu 1805. Dalmacija, zapadna Istra, kvarnerski otoci i Boka kotorska predani su Francuzima, koji su ih pripojili Napoleonovoj satelitskoj Kraljevini Italiji.