Krležino "Kraljevo" hit norveške kazališne sezone

Predstava "Kraljevo", koju je po ekspresionističkoj drami Miroslava Krleže u norveškom nacionalnom teatru Det Norske Teatret postavio Ivica Buljan, od premijere koncem travnja izvedena je deset puta pred rasprodanim gledalištem.

Prvo skandinavsko uprizorenje klasika hrvatske dramske literature izazvalo je veliku pozornost norveške kulturne javnosti, te ga je kritika proglasila "najviše vrućom" predstavom sezone.

Riječ je o najviše vrućoj predstavi sezone, jer se bavi pitanjima socijalne nesigurnosti, nacionalizma, straha od rata, prostitucijom a koja publiku uvlači nevjerojatnim angažmanom i predanošću glumaca kakva nije uobičajena za norveški teatar, napisao je kritičar Aftenpostena Per Christian Selmer-Andersen.

U članku objavljenom u kulturnom prilogu najtiražnijeg norveškog lista, istaknuti kazališni kritičar ističe kako je riječ o predstavi koja donosi oslobađajuće iskustvo za gledatelja, jer konačno progovara o nečemu što nadilazi lamentacije "o egzistencijalističkoj praznini" unutar prebogatog društva današnje Norveške, simptomatične za suvremeni norveški teatar.

Za mene je 'Kraljevo' bilo otkriće i olakšanje,  piše u svojoj kritici Selmer-Andersen, koji nadalje smatra da je norveškom teatru kao i publici potreban utjecaj umjetnika s potpuno drugačijim referentnim točkama, koji ne mare za norveške suvremene rasprave i koji odbijaju predstavljati prošlogodišnji uspjeh s Broadwaya.

Na taj način, 'Kraljevo' je bio oslobađajuća fešta. Konačno smo vidjeli nešto izvan svog vlastitog kulturalnog kruga. Nešto što se uopće ne tiče Norvežana. U ovoj eri malograđanštine, ta je predstava potrebna,  istaknuo je Selmer-Andersen.

Predstava "Kraljevo" nastala je u sklopu EU projekta "Europski kazališni laboratorij: Drama postaje digitalna", koji financira Europska komisija iz programa Kreativna Europa 2014. -2020., u sklopu kojega je u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu u travnju premijerno postavljena drama "Peer Gynt" u režiji Norvežanina Erika Ulfsbyja.

Riječ je, kako je pojasnio redatelj Ivica Buljan u razgovoru s novinarima nakon izvedbe u sklopu međunarodne kazališne konferencije European Theatre Lab (ETC) koja se održala u Oslu od 7. do 10. lipnja, o kulturnoj razmjeni postavljanjem modernih klasika kroz suradnju dvaju nacionalnih teatara, a obje predstave bave se istraživanjem kinetike zvuka i eksperimentiranjem s novom audio tehnologijom, 3D zvukom i psiho-akustičnim efektima.
Nakon Ibsena u Zagrebu, Krleža u Oslu
Najpoznatije djelo hrvatske ekspresionističke dramske književnosti, drama Kraljevo, napisana 1918., događa se jedne kolovoške noći na Kraljevskom sajmu u predratnom Zagrebu.

Puno buke i isprepletenih glasova brojnih likova cirkusanata, krčmara, prodavača, prostitutki s događajima koji uključuju silovanje, samoubojstvo, ustajanje mrtvih, ali i ljubavnu priču, Kraljevo je umjetnički krik protiv besmisla i gluposti svijeta i vremena obilježenog potpunom odsutnošću sućuti i moralnih zasada.

Buljan ističe kako je riječ o prvom postavljanju nekog Krležina djela u Skandinaviji, a ideja je bila predstaviti norveškoj publici najvažnijeg hrvatskog dramskog pisca 20. stoljeća na kojega je poseban utjecaj imala upravo skandinavska književnost, a čija je drama jedna od prvih avangardnih drama u Europi.

Izvorno zamišljena tako da koristi za ono vrijeme eksperimentalne kazališne postupke, poput poigravanja sa svjetlosnim i zvučnim efektima, savršeno se uklopila u temu projekta Europski kazališni laboratorij: Drama postaje digitalna, a to je stavljanje tehnologije u funkciju posrednika kazališnog izričaja: glumci na sceni sviraju i pjevaju Krležine stihove, što je integrirano i isprepleteno sa zvukovima koje sami proizvode, kontrolirajući uz pomoć senzora intenzitet, jačinu i kvalitetu zvučnih efekata.

Buljan je napomenuo da je ideja bila integrirati kazališni izričaj s performativnim praksama, body artom, vizualnim izvedbama, i to ne s ciljem oblikovanja konačne, precizno definirane dramske predstave, već smo željeli stvoriti okvir za živu izvedbu koja glumcima daje potpunu slobodu, iako se sve odvija unutar fiksne scene.

Htjeli smo napraviti popularno kazalište suvremenog doba, stvoriti diskretan link između prošlosti i sadašnjosti, napraviti most između onog sajma onog Kraljeva kakvo je u Zagrebu postojalo sve do Prvog svjetskog rata i usporediti ga s današnjim festivalima,  rekao je Buljan.

Predstava je interaktivna, od samog početka glumci neprekidno na scenu izvlače ljude iz publike, koje pozivaju da sudjeluju u plesu i zabavi; čitavo vrijeme peku se ćevapi i toči vino, čime glumci časte nazočne, a sve završava velikim 'balkanskim tulumom'u kojemu kompletno gledalište izlazi na scenu i pleše s glumcima.

Scenski izrazito zahtjevan komad, zbog čega je na prvo uprizorenje u Hrvatskoj čekalo sve do 1957. godine, Kraljevo je teško razumljiv predložak, a Buljan je istaknuo da su glumci u početku bili izrazito skeptični prema ideji participativnosti, jer je norveška publika prilično hladna i teško prihvaća koncept koji uključuje bilo kakav interaktivni angažman.

Već se na generalnoj probi pokazalo da nije bilo razloga za strah, jer publika sjajno reagira i predstava je doživjela čak deset izvedbi u mjesec i pol dana od premijere, što je za njih neočekivan broj, osobito jer je riječ o autoru koji im je nepoznat,  kazao je Buljan.

Rad na projektu trajao je nešto više od godine dana, a Krležin je tekst prvo preveden na staronorveški te tek potom na novonorveški, na kojemu se odvija program nacionalnog teatra Det Norske Teatret.

Krležin hibridan tekst, koji je žanrovski teško svrstati, u kojemu se miješaju elementi stvarnog i nadrealnog, političkog, povijesnog konteksta, Buljan je postavio kao predstavu punu vizualnih senzacija u kojoj je ključno dramaturško rješenje poigravanje s različitim stvarnostima, s brisanjem granica između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pa čak i između života i smrti.

Kraljevo nastavlja biti dio redovitog repertoara Det Norske Teatreta i u sezoni 2018./19., a postoje i planovi za gostovanje u Hrvatskoj na proljeće 2019. godine.
Predstava je svoju desetu izvedbu u Det Norske Teatretu, posljednju u sezoni prije ljetne stanke, imala u sklopu međunarodne kazališne konferencije (ETC) u Oslu, koja je okupila stotinjak sudionika iz više od dvadeset zemalja u promišljanju tehnoloških trendova u teatarskim praksama.