17. srpnja 1988. - Počelo suđenje Janezu Janši

Kada je Srbija krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća krenula sa svojim agresivnim nacionalnim programom, Slovenija je prva oblikovala svoj program, ali sa suprotnim predznacima.

Uz ostalo, Slovenci su bez ustručavanja tražili služenje vojnoga roka u svojoj republici i optuživali JNA da izvozi naoružanje i stavlja se na stranu konzervativnih političkih snaga. Zbog toga im je jugoslavenski ministar obrane Branko Mamula predbacio da „sahranjuju tekovine revolucije i otvaraju putove takozvanoj trećoj Jugoslaviji“.

Početkom lipnja 1988. vojni su organi uhitili skupinu Slovenaca na čelu s Janezom Janšom zbog „odavanja vojne tajne“. Tada vojnom dopisniku tjednika Mladina Janši prilikom pretresa stana pronašli su stenogram tajnog sastanka Slobodana Miloševića i vojnog vrha. Bio je to vruć materijal jer su na sastanku iznesene sve moguće optužbe protiv tadašnjeg progresivnog slovenskog komunističkog vodstva na čijem je čelu bio Milan Kučan.

Optužili su „Mladinu“ za kontrarevoluciju te za suradnju s američkim obavještajnim službama. „Mladina“ je objavila i članak pod naslovom „Je li to moguće?“ u kojem su preneseni dijelovi stenograma sastanka. Vojno suđenje Janši i ostalim počelo je 17. srpnja 1988., što je u Sloveniji izazvalo velike prosvjede. Pod pritiskom javnosti, iako osuđeni naposljetku su pušteni. Srbija nije imala izbora nego se pripremati za izlazak Slovenije iz Jugoslavije poručivši gorko „Možete se iseliti u Austriju ili Kaliforniju, ali zemlja vaša ostaje u Jugoslaviji“.

Sol na ranu zadalo im je i to što su se Slovenci solidarizirali sa albanskim rudarima koji su štrajkali na Kosovu. Svi ti događaji kulminirali su na 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije kada je Slovensko komunističko vodstvo demonstrativno izišlo s kongresa. To isto učinili su i Hrvati otvarajući time novo poglavlje na putu prema samostalnosti za koju će svaka republika bivše Jugoslavije platiti drukčiju cijenu.