Dubrovačka kolonija Sveti Vlaho

Nakon što je 1492. Kolumbo otkrio Ameriku, a Vasco da Gama 1498. pronašao pomorski put za Indiju, tadašnje najjače pomorske sile Španjolska i Portugal počele su u prekomorskim zemljama uspostavljati svoje kolonije.

U tim su im se osvajanjima poslije pridružile Nizozemska, Engleska i Francuska.
Zanimljivo je, a malo poznato, da je i Dubrovačka Republika gotovo 200 godina imala svoju koloniju na tlu Indije, u neposrednom susjedstvu portugalske Goe. Za 16. stoljeće bila je to golema naseobina. Zvala se Sveti Vlaho ili portugalski Sao Braz. U doba najvećeg procvata imala je čak 12 tisuća stanovnika. Prema nekim izvorima, indijski Sveti Vlaho bio je opasan zidinama dugim četiri milje i zaštićen kulama i brojnim topovima.

Nimalo ne čudi što su vješti drubrovački moreplovci stigli tako daleko. U prvih stotinu godina kolonijalne ekspanzije Dubrovačka je Republika razvila treću po veličini trgovačku mornaricu na svijetu. Više prekooceanskih brodova nosivosti 300 tona imale su samo Španjolska i Portugal. Zbog mletačko-turskih ratova neutralni je Dubrovnik sredinom 16. stoljeća postao glavni europski uvoznik vrlo tražene istočnjačke robe.

U potrazi za začinima Dubrovčani su morskim putom stigli i do portugalske Goe u Indiji i ondje osnovali svoje zasebno naselje koje je poslije pada Portugala pod španjolsku vlast izborilo samoupravu. O bogatstvu te daleke dubrovačke enklave govori nadasve slikovit podatak da su se bogate gospođe prigodom odlaska u tamošnju crkvu Svetoga Vlaha štitile baldahinima koje je nosilo “tako mnogo slugu da se za njima dizala prašina”!

Tijekom stoljeća opala je uloga Goe u trgovini začina pa se iz toga dijela Indije povukla većina kršćanskih trgovaca. S njima su otišli iz svoje prve i jedine kolonije i Dubrovčani. No i danas se u Goi, sada pod indijskim suverenitetom, uzdiže bogato urešeni hram Svetoga Vlaha kao znak stoljetne dubrovačke prisutnosti u tom dijelu svijeta!