14. srpnja 1879. - Petar Preradović pokopan u domovini

Velikim danom za cjelokupni hrvatski narod označen je 14. srpnja 1879.
Toga se dana napokon ispunila želja omiljenoga hrvatskog pjesnika Petra Preradovića da bude pokopan u domovini.


Njegovi zemni ostaci prevezeni su iz Beča u Zagreb i položeni na Mirogoju u ilirske arkade. Postavljen mu je i prekrasan spomenik koji je načinila umjetnička ruka majstora Ivana Rendića. Tek nekoliko godina prije smrti, nakon mnogih bitaka, general Preradović pozvan je u Beč. Pronio se glas da će postati hrvatskim banom. Međutim, obolio je od vodene bolesti. Tražeći lijek u Farafeldu kod Veslave blizu Beča, umro je 18. kolovoza 1872.

Život mu se ugasio u pola 4 ujutro u 55. godini. Istoga dana biskup Juraj Strossmayer objavio je „Pjesnikovu smrt“ na sjednici Hrvatskoga sabora i pozvao zastupnike da narodnomu velikanu uskliknu „Slava“! Cijeli Preradovićev rad obuhvaća oko dvjesto pjesama, koliko ih je uz vojne dužnosti, uspio stvoriti. Spomenimo tek popularnije: Zora puca, Putnik, Miruj, miruj srce moje, Djed i unuk, Majci, Pozdrav domovini, Rodu o jeziku i Jezik roda moga.

Ispod grube odore kucalo je srce puno ljubavi za bližnje i narod iz kojega je potekao. Preradović nije bio europska pjesnička veličina 19. stoljeća, ali je, kako je rekao profesor Barac, bio među onim pjesnicima koji su izgrađivali hrvatsku književnost i hrvatski narod. Ne čudi stoga što se uvijek nađe kitica cvijeća ispod stihova na pjesnikovu grobu:
„U tvom polju daj mu groba;
tvojim cvijećem grob mu kiti“!