24. srpnja 2011. - Umro Bobi Marotti

Veliki glumac vedra duha otišao je u osamdeset i devetoj godini 24. srpnja 2011.

Život Josipa Bobija Marottija bio je ispunjen smijehom, pozitivnom energijom, velikim elanom i s mnogo šala. Život mu je i prije nego što je postao glumac i tako trajno ušao u anale također bio zanimljiv. Roditelji su mu iz Istre poslije Velikoga rata pobjegli u Jugoslaviju. Na granici su mogli birati ili Sarajevo ili Maribor. Majka koja je govorila slovenski izabrala je Maribor. Tako je Josip Marotti rođen ondje.

Osjećao se Slovencem i smatrao Štajercem. Nadimak Bobi dao mu je vlasnik kuće u kojoj su živjeli, a sanjao je nogometnu karijeru. Onda ga je majka, koja je voljela kazalište, odvela na Krležine Glembajeve u režiji Branka Gavelle. Četrnaestogodišnji Bobi tad je odlučio postati glumac. I to kod Gavelle. Hitler se pobrinuo da se to i ostvari. Nakon sloma Jugoslavije iz Maribora su protjerani svi koji su se smatrali Slovencima.

Uz Nazorovu pomoć obitelj Marotti ostala je u Zagrebu. Bobi je nastavio pohađati Učiteljsku školu, ali je upisao i glumačku, uz uvjet da svlada hrvatski. Roditelji za to nisu znali i mama se onesvijestila kad je na plakatu vidjela sinovo ime. Prve uspjehe prekinuo je odlaskom u partizane gdje se priključio glumačkoj družini. Poslije rata nastavio je kazališnu karijeru kojoj se pridružila i televizijska, filmska, mnogo je sinkronizirao, sudjelovao u reklamama i radiodramama. Sa svojim velikim uzorom Gavellom jedan je od osnivača Zagrebačkoga dramskog kazališta, današnje Gavelle. Taj bard našega kazališta jednom ga je pozvao na večeru i rekao mu: „Znaš zakaj sam te pozval? Jer si dobro odigral ulogu. Sad možeš reć da si kinstler, umjetnik, a ne samo glumac.“ Stalno je bio u pokretu, radio, volio se družiti s mladima, uvijek sa smiješkom i dobre volje, pa i kad je imao velikih zdravstvenih teškoća, govorio je: „Problema nema!“