26. srpnja 1651. - Poplava u Zagrebu

Gradec i Kaptol kao jezgre budućeg Zagreba nastale su na završnim dijelovima rebara medvedničkog prigorja, nadvisujući dolinu Save.

I druga manja starija seoska naselja, koja su danas dio Zagreba, nastala su na prigorju Medvednice, na ocjednome rubu, u sigurnosti od savskih poplava. No, veća opasnost građanima bili su nabujali potoci koji se s Medvednice, između pojedinih rebara prigorja, naglo spuštaju u dolinu Save. Oni su u prošlosti nanosili goleme štete Zagrebu.

Jedna od prvih zabilježenih poplava zbila se 26. srpnja 1651., kada su se po gradu razlile vode potoka Medveščaka. Strašna bujica odnijela je gotovo sve kuće, a život su izgubila 52 stanovnika. Medvednički potoci i sljedećih su stoljeća nanosili štete gradu, ali su s vremenom uglavnom kanalizirani u podzemlju grada. Iako smješten daleko od Save, grad je katkad stradao od svoje rijeke.

U najružnijem sjećanju ostala je poplava iz 1964., kada je nezadrživa Sava probila slabe nasipe i preplavila trećinu Zagreba. Voda je poharala više od šest tisuća hektara užega gradskog područja na kojem su stanovale 183 tisuće Zagrepčana. U osam sati ujutro zabilježen je vodostaj od 514 centimetara. Voda je prodrla u trošne trnjanske i trešnjevačke kuće, ali i u tek sagrađene nebodere te odnijela dugogodišnji trud njihovih stanovnika.

U Zagreb je pomoć stizala iz svih krajeva svijeta, a podivljala je rijeka naposljetku svladana. Šteta je bila golema. Poginulo je 17 osoba, a 40 tisuća ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Izravna šteta od poplava u Hrvatskoj iznosila je 8,19 posto nacionalnog dohotka. Tek tada se počelo razmišljati o trajnoj zaštiti, pa je počela regulacija toka rijeke Save koja je već desetljećima ukroćena odvodnim kanalima i visokim nasipima, ali usprkos tomu i nedavno je pokazala svoju razornu moć, poharavši Turopolje i okolicu Zagreba.