24. srpnja 2010. - Umrla Mia Oremović

Bogatašica, vesela udovica, neurotična malograđanka, zavodnica sve su to uloge u kojima je briljirala Mia Oremović.

Međutim, svi je pamte samo po jednoj: gospodični Mini, sredovječnoj, škrtoj usidjelici iz Golikova kultnog filma Tko pjeva zlo ne misli. Mia Oremović živjela je za glumu i nikad nije htjela imati svoje omiljene likove, uvijek se nadala nekom novom, još boljem, većem izazovu. Do smrti koja ju je snašla u devedeset i drugoj godini u Križevcima 24. srpnja 2010.

Sretne dane djetinjstva provela je u rodnoj Požegi na imanju majčine obitelji. Velik šok bilo joj je preseljenje u Zagreb i polazak u školu. Tvrdoglava jedinica mimo volje roditelja, koji su je vidjeli u medicini, odlučila se za glumu. Spakirala je stvari i kao srednjoškolka otišla u podstanare skromno se uzdržavajući statiranjem u predstavama ili prodavanjem crteža.

Mia
je naime osim glume polazila paralelno i Školu primijenjene umjetnosti. Bavila se sportom i bila perspektivna odbojkašica. Kad je došlo vrijeme konačne odluke odbila je likovnu stipendiju za Njemačku i odabrala glumu. Nije požalila ni kad su je nove vlasti nakon Drugog svjetskog rata poslale u Split, iz kojeg je pobjegla, ni kad je prešla iz HNK u kazalište Gavella, te poslije nekoliko zapaženih uloga i Gavelline smrti pet godina bila bez uloge. Uvijek bi joj se otvorila neka druga vrata da izrazi svoju kreativnost. Dala je otkaz u Gavelli i otišla u slobodnjake. U kazalištu ITD glumila je u Radićevim Stilskim vježbama.

Tu ju je zapazio Krešo Golik i ponudio ulogu u filmu Imam dvije mame i dva tate. Dobila je Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu. Mia je već imala iskustvo pred kamerama: počela je u Mimičinoj Oluji, a za izvedbu u Tanhoferovu H-8 dobila je Zlatnu Arenu za sporednu ulogu. Nekoliko godina poslije Golik ju je angažirao i u antologijskom filmu hrvatske kinematografije.