"Što više znate, to ste tiši i pokorniji pred Bogom"

Nema sumnje da je dipl. novinar i komunikolog, dipl. filmski i TV snimatelj, dipl. muzikolog, magistar multimedijskih sustava te doktor filmologije, informacijskih znanosti i komunikologije Nikša Sviličić iz Zagreba jedna od najobrazovanijih osoba u Hrvatskoj.

Životne okolnosti, kaže su bile tako usmjerene da sve što je radio, radio je s velikom predanošću i velikom voljom: Iznalazio sam načine da svoje strasti, svoje želje, svoja nadanja, svoje hobije pretvorim u nešto što je poprimilo neke znanstvene okvire. Ja sam znao da sve što počnem moram izvesti do kraja pa tako i u domeni formalne naobrazbe.

Organiziranost, strast, ljubav i ustrajnost da ono čega se primi dovede do kraja, bitne su, ističe, u njegovu radu.

Morate imati neku vjeru u ishod. Zazo što čitav niz boema koji su ispod nekih mostova u Parizu, koji su bili vrhunski kreativci i koji su bili vrhunski senzibilni ljudi, koji su imali taj weltschmerz u sebi, koji su imali svjetsku bol, najčešće nisu realizirali dosege zbog toga što su možda od Boga bili odabrani da ih naprave samo zbog toga što im je falila ta vjera u ishod, falilo im je izobličenje tih njihovih trudova, kaže Sviličić.

A sve je počelo vrlo rano, još u Splitu, u kojem je odrastao i završio srednju medicinsku i glazbenu školu, i još bi, kaže, znao napraviti neku kremu za lice. Svira 13 instrumenata. Profesor je na Sveučilištu Sjever, na kojem predaje nekoliko kolegija. Napisao je dvije stručne knjige, nedavno je predstavio prvi roman, triptih "Druga strana slutnje".

Za film "Vjerujem u anđele" na filmskom festivalu u Puli 2009. Nikša Sviličić osvojio je nagradu publike, kao i još njih 7 diljem svijeta, te Porina zajedno s Oliverom Dragojevićem za glazbu u filmu. Prošle je godine na Splitskom festivalu za pjesmu "Moja jube" nagrađen za najbolje stihove. To mu je posebno drago.

Snagu mu daje i odlazak na djedovinu u Ženu Glavu kod Komiže, koja ga, što je stariji, sve više privlači i gdje dobiva, kaže, kreativne napade. Uskoro će svjetlo dana ugledati i njegova nova knjiga "Antropologija smrti" te novi CD s 13 autorskih pjesama. Govori tri strana jezika, trenutačno uči švedski. Zaljubljenik je u putovanja. Obožava tetovaže i pilotiranje. Gitara je uvijek spremna u njegovu automobilu. Njegovim interesima kao da nema kraja.

Kaže da je najsretniji čovjek na svijetu: Radim što volim, bavim se stvarima koje volim, hobi sam pretvorio u posao, tako da je Bog jako dobro posložio te kockice i napravio taj algoritam čovjekova zadovoljstva a na nama je samo da osjetimo u kojoj mjeri je taj optimum postignut i da osjetimo da je postignut uživamo u njemu.

To Nikša Sviličić želi i svojoj djeci, Andrei i Lovri, na koje ne želi prenijeti svoje ambicije.

Što više znate, to ste sve tiši i pokorniji pred Bogom, kaže. Vjerujemo da će ovaj zaljubljenik u sve što radi, nadahnut tom pokornošću, i njegov uzburkani kreativni um nastaviti s jednakom strašću, vjerom u ljubav i upornošću koja nam svima ponekad nedostaje.