Kuhar Vatrenih: Ne znaju oni što ja njima sve 'zamaskiram'

Tomica Đukić, glavni kuhar Hotela Osijek već se tri godine brine za jelovnik hrvatskih nogometnih reprezentativaca. Srebrnom vatrenom kuharu danas su njegove kolegice i kolege pripremili iznenađenje.

Za najvatrenijeg, srebrnog kuhara, Tomicu Đukića, djelatnici Hotela Osijek, gdje radi, pripremili su malo iznenađenje. Nije prošlo bez tambura i čestitki, kako i priliči Slavoncima.

Najbolja kuhača Vatrenih znao je našim nogometašima zamaskirati i poriluk. Jedu oni i poriluk. Ne znaju oni što ja sve njima zamaskiram. Što da vam kažem, radim već tri godine s reprezentacijom. Prekrasno, godi, izazovno! Rusija- posebna priča. Na kraju je završilo u najboljem mogućem svjetlu. Falilo nam je toliko (pokazuje prstima), to malo sportske sreće. To vam je velik trud i rad svih ljudi, stvarno jedan ozbiljan projekt, priča Tomica. I znate što ću vam reći - Davor Šuker je jedna svjetska faca, jedan svjetski brend. Doslovno to mogu reći iz prve ruke. Zahvalio bih se i njemu, kao našem sugrađaninu, koji je stvarno, iz moje perspektive, dao maksimalan doprinos reprezentaciji.

Za našu reprezentaciju kaže da su 'ludilo ekipa'. Modrić - miran, tih, samozatajan. Rakitić vedar, nasmijan. Rebić onako mangup, Vrsaljko showman, on i Lovren su ekipa. Mandžukić mister no good, što reći. Badelj, eminencija. Ivan Perišić naš brzanac, veliki prijatelj. Dalić jedna komponenta koje to sve spaja. To je čudo. To su vam 22 individue od kojih je svaka drugačija. Dalić je sve to spojio i napravio jednu dobru atmosferu i nema se tu što više reći, ističe. 

Za svoj posao kaže da nije lagan. Dođeš vidiš, sušef, nabava, kontrola robe, postavljanje doručka, ruča. Bilo je ponavljanja, ali i silnih izmjena. Nije to lagano!

Otkriva i kakvu hranu priprema našim nogometašim prije utakmica. Kako idemo prema utakmici sve smo, što bih ja rekao stisnutiji. Meni je skraćen, bazičniji, nema tu puno priprema, čista tehnička obrada, jednostavna jela, meso, dosta salata, nema začina, kolači sve biskvitni, više-manje suhi keksi, a onda poslije utakmice može biti opuštanja, objašnjava kuhar srebrnih. Svi bismo mi željeli kulena i kobasice, ali toga nije bilo. Najdalje smo došli do gulaša, čobija, dodaje.

Ističe kako mu se ostvarila i velika želja da zadnji ručak na SP-u skuha 15. srpnja. To mi se i ostvarilo. Može se reći da sam to predvidio mjesec dana prije. Kad odradite taj zadnji ručak i idete na finale i kad ste poslije toga na travnjaku sa svojim dečkima, kad je srce veliko i kad puca, to se ne da opisati, kaže Tomica.

Cijelo prvenstvo opisuje kao nezaboravan doživljaj. Ne mogu je vam složiti priču! Mene to i dalje puca! Kad vam kažem jedno, pukne me drugo, a u glavi treće. Trideset i šest prekrasnih dana ostaje za cijeli život. To mi ostaje zauvijek, to mi više nitko ne može uzeti, naglašava.