9. kolovoza 1875. - Otvorena čitaonica u Vinkovcima

Nakon nekolicine ilirskih čitaonica koje su u cilju okupljanja oko ilirskog pokreta nicale po obalnim hrvatskim gradovima i u Zagrebu, u drugoj polovici 19. stoljeća i Vinkovci su postali sjedištem ugledne čitaonice.

Otvorena je 9. kolovoza 1875. U to doba djelovanje čitaonica značilo je  najjednostavniji oblik udruživanja ljudi oko neke političke ideje, jer su se mogle otvarati uz potporu lokalne vlasti te bez dozvole mađarskih i austrijskih vlastodržaca.

Vinkovačka čitaonica nastala je u vremenu razvojačenja Vojne krajine i procesu prisjedinjenja Civilnoj Hrvatskoj, a osnovana je za banovanja Ivana Mažuranića u gostionici „Zum Kaiser von Österreich“. Moguće je da su već i stoga, kako priliči vremenu i mentalitetu, svoje mjesto u ovoj kulturnoj instituciji, političkom i debatnom klubu, kartašnici, gostioni, plesnoj sali, nalazili dugo samo muškarci.

Tek tridesetak godina nakon otvaranja službeno su članice Čitaonice mogle postati i žene. Uz osnivanje i rad glavne kulturno-prosvjetne institucije grada, vezuju se i djelovanja uglednih Vinkovčana: Antuna pl. Kurelca – prvog predsjednika Čitaonice, Otona Kučere – poznatog astronoma i fizičara, Slavka Cuvaja - kasnije bana i kraljevskog povjerenika. Rad Čitaonoce bio je prekidan za vrijeme I. i II. svjetskog rata, a kompletan fond Narodne knjižnice i čitaonice Vinkovaca  od preko 75000 svezaka knjiga i rukopisa, među kojima su bili i oni Josipa Kozarca, bio je uništen granatiranjem u Domovinskom ratu. Zgarište potpuno uništene institucije, počelo se obnavljati već godinu poslije, a akcijom prikupljanja knjiga za razrušene knjižnice, novih se 50 000 svezaka našlo na policama glavne kulturne institucije Vinkovaca s gotovo stoljećem i pol tradicije.