27. srpnja 1963. - Sljemenska žičara

Jedan od sentimentalnih simbola Zagreba svakako je stara žičara koja je Zagrepčane godinama prevozila na Sljeme.

Nakon dvogodišnjih opsežnih radova popularna žičara "Sljeme" puštena je u rad 27. srpnja 1963. Kada bi snijeg prekrio obronke Medvednice, izletnici i rekreativci krenuli bi na Sljeme u velikom broju pa je žičara radila bez prestanka. Iako je brzina vožnje bila samo 3 metra u sekundi, mnogi su se rado vozili u prilično skučenim kabinama za četvero. Planula bi tu i pokoja ljubavna iskra jer je romantična vožnja trajala čak 23 minute.

No, s godinama, žičara je oronula i 2007. je zatvorena. Ništa čudno, budući da je pola stoljeća neprekidno svladavala 4 kilometra sa samo jednim pogonom. Također, bila je najduža takva u Europi. Donja postaja nalazila se na 330, a gornja na 1000 metara nadmorske visine. Imala je 42 kabine koje je držala nosiva užad i 13 stupova visokih od 7 do 40 metara. Pogon se nalazio na gornjoj postaji i imao je snagu od 2x92 kW.

Na istoj trasi zamišljena je gradnja nove žičare. Prema najavama, Zagrepčani bi trebali dobiti znatno suvremenije prijevozno sredstvo do vrha Medvednice. Produžila bi se i trasa u podsljemenskoj zoni. Nova žičara trebala bi imati 84 godnole koje mogu primiti 10 osoba, pa čak i bicikle, a skijaška oprema prevozila bi se u posebnim nosačima. Žičara bi, za samo 16 minuta od početne postaje do Vidikovca, brzinom od 6 kilometara na sat, mogla prevesti oko 1500 putnika i kako najavljuju, bit će „jedna od najsuvremenijih u Europi“.