Pronađite volontera u sebi

Ljudi velikog srca često se odlučuju za volontiranje, baš poput članova Udruge Farmica koji se trenutačno skrbe za šezdesetak pasa. Sada njima treba pomoć dobrih ljudi jer moraju naći zemljište prikladno za rad. Želja im je postati poput osječkog azila, no njemu pak ovih dana nedostaje i hrane i volontera.

Farmica je privremeni dom četveronožaca spašenih s ulice. U potrazi su za stalnim domom i obitelji, u nadi da će osvojiti nečije srce, jednako kao i Našičanke Branke Hajek koja im je pružila privremeno utočište.

Iako zakon strogo kažnjava napuštanje, gotovo je nemoguće doći do vlasnika jer mnogi psi nemaju čip. I tako se cijela priča vrti u krug. A broj napuštenih pasa raste. Volonteri su cijeli prostor uredili s puno ljubavi i malo novca, želeći svojim štićenicima pružiti dostojne uvjete. No to je zimi gotovo nemoguće - bez struje su, jedina ručna crpka za vodu se zaledi. Iako imaju potporu šire zajednice, sve se više susjeda žali na blizinu privremenog skloništa.

Mi smo i pisali gradu da želimo samo zemljište, da ćemo infrastrukturu, boksove npraviti sami jer stvarno ljudi nam pomažu na sve načine koje mogu, tako da vjerujem da bi mogli sami oformiti sklonište, treba nam isključivo čista zemlja udaljena od kuća i naseljenog područja, a to nismo nikako mogli dobiti od grada, kaže Ivana Varkoni, predsjednica Udruge Farmica.

Nadaju se da će se to uskoro promijeniti. Složne ruke na Farmici čine mnogo za napuštene pse i nastoje im posvetiti puno pažnje i brige. Svatko od njih volontira nekoliko sati na dan.

Farmica je ovim psima postala jedini dom. Svi su oni zahvaljujući udruzi sterilizirani, cjepljeni i čipirani. Najljepši završetak ove priče bilo bi njihovo udomljenje, no napuštenih pasa će nažalost uvijek biti, pa tako i potreba za skloništem na našičkom području. Nešto poput osječkog Azila u Nemetinu koji su mnogi nazvali najljepšim skloništem u Hrvatskoj, a u kojemu se trenutačno skrbi za 180 pasa. Hrana je ljeti uvijek problem pa su uputili poziv upomoć. Dobro su došle i limenke s mokrom hranom, medicinska hrana za potrebite pse, pa čak i nezačinjeni ostaci od ručka koji se tijekom vikenda mogu zamrznuti. Ali i ruke koje mogu pomoći.

A ono što najviše veseli štićenike jest šetnja. Kako ima mnogo posla u azilu, šetači-volonteri su također dobro došli.

Priča ovog oduvijek skloništa za pse, mogla bi biti mnogima primjer. Prije desetak godina okupljena šačica volontera odlučila je nešto poduzeti i počela mijenjati svijet, a da su u tome uspjeli vidljivo je na svakom koraku.