19. kolovoza 1983. - Umro Aleksandar Ranković

U noći između 19. i 20. kolovoza 1983. od posljedica srčanog udara u Dubrovniku je preminuo Aleksandar Leka Ranković - jedna od najodgovornijih ličnosti za teror tajne policije i masovna ubojstva u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata.

U Komunističku partiju Ranković se učlanio kao devetnaestogodišnjak i postao jedan od njezinih istaknutih rukovoditelja. Zbog ilegalnih je aktivnosti brzo dospio u zatvor. Kada je počeo Drugi svjetski rat, povjerena mu je organizacija ustanka, uhićen je ali su ga prijatelji izvukli ranjenog iz bolnice. Kao član Vrhovnog štaba i organizacijski sekretar Komunističke partije Jugoslavije Ranković je bio jedan od najbližih suradnika budućeg jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza. Kada je 1944. na Visu osnovana OZNA, Ranković je postao njezinim načelnikom.

Poslije rata, uz mnoge funkcije koje je obnašao, postao je ministar unutarnjih poslova i šef svih policijskih i tajnih službi. Represivnim metodama brzo je likvidirao neprijatelje novog poretka, ali i političke neistomišljenike unutar partije. Među prvim njegovim žrtvama iz komunističkih redova bili su Sreten Žujović i Andrija Hebrang. Dug je popis njegovih žrtava iz vremena sukoba s Informbiroom koje su uglavnom završile na zloglasnom Golom otoku.

Ipak, u konačnici Titov vjenčani kum, u kojem su mnogi vidjeli njegova nasljednika, postao mu je uteg kojeg se morao riješiti, osobito stoga što je predvodio jaku srpsku struju i tajne službe napunio srpskim kadrovima. Dogodilo se to 1966. kada su navodno u Titovu uredu pronađeni prislušni uređaji. Hitno je sazvana sjednica Centralnoga komiteta na kojoj je Službi državne bezbednosti odana počast, ali i predbačeno da je „zaostala za razvitkom društva“. Njezin čelnik Ranković morao je odstupiti, što su Hrvati, Albanci i drugi nesrpski narodi prihvatili s velikim olakšanjem. Njegovim odlaskom malo je popustio čelični stisak partije, ali ne i sveopći nadzor.

Započeti procesi demokratizacije Jugoslavije u Hrvatskoj su zaustavljeni 1971., gušenjem Hrvatskog proljeća. Unatoč tomu što se povukao iz javnog života, na sprovodu Aleksandra Rankovića u Aleji heroja, prema službenim podacima, okupilo se 100 tisuća ljudi.