22. kolovoza 1863. - Umro Luka Botić

Hrvatski pjesnik Luka Botić, podrijetlom Splićanin, poput mnogih pjesnika imao je veoma kratak život. Umro je od tuberkuloze, 22. kolovoza 1863. u tridesetičetvrtoj godini.

Pokopan je u Đakovu. U to vrijeme bio je jedan od najcjenjenijih hrvatskih književnika. Već u srednjoškolskim danima oduševio se narodnom književnošću, pa je zbog toga, umjesto da postane svećenikom, napustio teologiju i krenuo na put kroz Bosnu i Srbiju u Zagreb. Na putu je upoznao narodnu pjesmu i običaje bolje nego itko od tadašnjih hrvatskih književnika.

Mladi je pjesnik u Zagrebu živio bijedno, radeći u Gajevoj tiskari, sve dok nije na preporuku dobio činovničko mjesto na Strossmayerovu biskupskom imanju u Đakovu. Kad su se, međutim, 1860. vlastelinski činovnici morali zakleti na vjernost caru Franji Josipu, on je to odbio pa je izgubio namještenje. Nakon pada Bachova apsolutizma, a na Strossmayerovu preporuku, postao je saborski zastupnik i borio se za ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije. Veliki uspjeh postigla je njegova pripovijest u stihu Pobratimstvo, a njegovo glavno djelo spjev Bijedna Mara bilo je vrlo popularno među suvremenicima. Ostala su mu važnija djela spjev Petar Bačić i proza Dilber Hasan. Poklik je to protiv spona što ih čovjeku postavljaju društvene ograde, imetak i položaj. Luka Botić stekao je širok krug čitatelja i smatra se osnivačem hrvatskog romantičnog epa.