23. kolovoza 1933. - Umro Adolf Loos

„Nadvladali smo ornament… uskoro će gradske ulice zablistati kao bijeli zidovi, kao Sion, kao sveta gradina, glavni grad neba…“, rekao je Adolf Loos, Nijemac iz češkoga grada Brna, neizostavno ime svjetske arhitekture.

Rano je ostao bez oca, a majka se svojski trudila nemirnom dječaku dati kakvu takvu naobrazbu. Upisao je fakultet u Dresdenu, ali umjesto da se uhvati knjige, otišao je u Sjedinjene Države. Nakon tri godine iskustva s čikaškom školom, vratio se u Monarhiju, u Beč, i ušao u krug progresivnih umjetnika. Glasno je napadao postojeće stilove u arhitekturi: historizam i secesiju, objašnjavajući da unakazuju grad. Beču se rugao posprdno ga nazvavši Potemkinovim gradom.

Bura koju je izazvalo njegovo izlaganje „Ornament i zločin“ nije se stišavala, a on je prkosio svojim djelima. Prvu kuću u Beču izgradio je na Mihaelplatzu. Kiša uvreda na Loosov račun nije prestajala. Nazvali su je kućom bez obrva jer nije imala ukrasa na vanjskim zidovima. Osupnuti stari car zaključio je da na taj izlaz iz Hofburga više ne želi izaći. A zapravo Loos nije bio protiv ornamenata, i sam ih je upotrebljavao, ali s mjerom. Bio je protiv suvišnog. Funkcionalnost, svrhovitost, udobnost, za tim je težio. Elegantan vitak gospodin koji si je volio ugoditi razmišljao je kubično i u tri dimenzije. Od djetinjstva je imao problema sa sluhom, poslije i sa želucem, te sa ženama, volio je i ženio se vrlo mladim djevojkama.

Sprijateljio se s našim Viktorom Kovačićem i nekoliko puta bio u Zagrebu. Prijavio se na natječaj za gradnju Esplanade, ali nije uspio. Poslije Velikog rata živio je uglavnom u Francuskoj. Bio je cijenjen i ugledan, držao je predavanja, ali narudžbe za rad uglavnom su ga zaobilazile. Potkraj života živio je u Čehoslovačkoj i uživao počasnu mirovinu. „Iz tridesetogodišnje borbe izašao sam kao pobjednik. Oslobodio sam čovječanstvo suvišnog ornamenta.“ Zapisao je nedugo prije smrti 23. kolovoza 1933.