31. kolovoza 1848. - Banska vojska zauzela Rijeku

Burna zbivanja revolucionarne 1848. u Hrvatskoj vrhunac su doživjela potkraj ljeta Jelačićevim prelaskom preko Drave i napadom na Mađare.

Kao najavu vojnih akcija Jelačić je pripojio Banskoj Hrvatskoj Rijeku, osporivši na taj način mađarskoj vladi upravu nad tim hrvatskim gradom. Na Jelačićevu zapovijed 31. kolovoza 1848. 800 dobrovoljaca bez ispaljenog metka protjeralo je mađarsku upravu i Rijeku vratilo pod hrvatsku vlast. Vođa dobrovoljaca, zagrebački podžupan Josip Bunjevac zajamčio je građanima prava i njihov imetak.

S obzirom na to da je guverner Erdödy napustio grad, pismenu izjavu o mirnom prenošenju vlasti s mađarske na hrvatsku vladu, Bunjevac je primio od potkapetana Tosonija. Ban Jelačić je potvrdio sve riječke povlastice, obećavši da će biti „zaštitnik sloboda i promicatelj pomorstva i trgovine“, a Bunjevca je imenovao banskim povjerenikom za Rijeku i Primorje. Sljedećih dvadeset godina Rijeka je bila pod hrvatskom upravom, a Mađari su je vratili političkim trikom pri sklapanju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Na taj su dokument prilijepili takozvanu "Riječku krpicu" kojom su prekršili prijašnji dogovor s hrvatskim izaslanstvom.

Zahvaljujući velikim ulaganjima, Rijeka je uz Trst postala najvažnija jadranska luka, prometnicama i željeznicom povezana sa svim regionalnim središtima Monarhije. Razvivši se u moderan srednjoeuropski grad, gospodarskim je značenjem uoči Prvoga svjetskog rata nadmašila čak i Veneciju. Poslije Prvoga svjetskog rata Rijeka je pripala Italiji, a 1945.-te oslobodila ju je Titova partizanska vojska.