Don Slavko Grubišić: Ne žalim ni za čim i sve bih ponovio

Svoj je radni vijek započeo na jednom otoku Elafita, a nakon 55 godina, ovih dana završava ga na drugom. Stoga su odlasci s gruškog mula za njega postali gotovo dio svakodnevice. Riječ je o don Slavku Grubišiću.

U Dubrovnik je došao 1963. i odmah je postao župnik na Lopudu. Posljednjih 18 godina, pak, župnik je na najvećem od Elafita - Šipanu. I to u obje župe - u Luci i Suđurđu. Za početak trebalo se naviknuti na plovidbu, najčešće 2 puta na tjedan.

Najprije na brodu nikoga nisam znao. Ali kasnije kad sam na brodu upoznao i posadu i sve drugo - onda smo se, da prođe vrijeme, i kartali i zabavljali i pričali, rekao je don Slavko Grubišić.
Kad je prvi put došao na Šipan dočekali su ga s riječima nepovjerenja. Kod nas je običaj kad dolazi novi svećenik, kao što u nogometnom prvenstvu postoji prijelazni rok - tako i kod nas svake godine dolazi nam novi svećenik. Ali evo vidite još prošlo je punih 18 godina, kaže šipanski župnik.

Župni je dvor bio potpuno derutan i trebalo ga je obnoviti. To je bila tek prva obnova koje se prihvatio. Uslijedila je potpuna obnova župne crkve, kao i svih ostalih sakralnih objekata na otoku. Dok nam s ponosom pokazuje rezultate, iz glave nam govori iznose i donatore za svaku obnovljenu crkvu na otoku. Ističe, kako ništa ne bi mogao da nije imao tako dobre suradnike.

Posljednji zahvat u nizu je i najveći - crkva sv Duha u Suđurđu - koja je kao fortifikacijski objekt u srednjem vijeku otočanima služila za sklanjanje od gusara. Obnavlja ju Društvo prijatelja dubrovačke starine. Evo već ima 2 godine. Hvala Bogu. Neka bude još godinu dana - ja sam sretan. A reko sam kad ja pođem sa Šipana, otići ću evo za tjedan dana, ali kad bude gotovo da me zovu na otvaranje i rekli su da će me zvat, otkriva.

Šipanci će se, kažu, teško naviknut bit bez njega. Krštenja, vjenčanja i, najčešće, sprovodi bili su samo dio njegovog posla. Tu su hodočašća i službe za brojne žrtve prošlog režima. Koliko je život na otoku drukčiji - uvjerio se don Slavko više puta. A hoće li mu faliti? Iskreno govoreći, moram vam to priznat - sad ću vam ko da se ispovjedam - bio sam uvijek sretan kad sam dolazio na otok. Ali sam bio sretan i kad sam se vraćao u Grad, ističe don Grubišić.

S 81 godinom života i beskrajnom energijom u Gradu ga očekuju i dosadašnje obaveze. A između pregršt viceva koje nam je ispričao kad se kamera ugasila, don Slavko nam je priznao da ne žali ni za čim i da bi sve ponovio.