Što čitati: 'Bez milosti' ili 'Nije ovo tvoje'

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati. Današnji naslovi su 'Bez milosti' ili 'Nije ovo tvoje'

No prije toga preporučila je jedno događanje: 6. Festival svjetske književnosti. Festival od nedjelje, 2. rujna dovodi u Zagreb i Split pisce iz čak 17 zemalja svijeta koji će sudjelovati u pedesetak programa. Uz brojne književne programe – razgovore, tribine i okrugle stolove – festival će i ove godine uključivati i razgovore o grafičkim romanima i stripovima, filmovima snimljenim prema književnim djelima kao i izložbu nastalu prema motivima iz književnih djela. Među brojnim književnim zvijezdama koje će posjetiti Hrvatsku, izdvaja slavnu poljsku književnica i ovogodišnju dobitnicu nagrade Man Booker International  Olgu Tokarczuk, izraelskog pisca Davida Grossmana i jednu od najvećih francuskih književnih zvijezda Frédérica Beigbedera. Olga Tokarczuk otvara festival na tribini Razotkrivanja u nedjelju u 19 u zagrebačkom Kinu Europa.

Renate Dorrenstein - Bez milosti

Renate Dorrestein
nizozemska je spisateljica, novinarka i feministica koja je preminula u svibnju ove godine. Piše kolumne i romane. Napisala je dvadesetak romana, djela su joj prevedena na desetke jezika, a postala je poznata diljem svijeta nakon objavljivanja romana, psihološkog trilera 'Kameno srce' koji je preveden i na hrvatski jezik.

Još jedan suvremeni fenomen kojim se pozabavila – vršnjačko, maloljetničko nasilje obrađeno je u formi obiteljske drame u kojoj su brak i obitelj izvor sukoba i okrutnosti. Glavni likovi su bračni par Vermeer; majka Franka, socijalna radnica s nevjerojatnom dozom vjere u mogućnost iskupljenja maloljetnih delinkvenata i sociopata, i poočim Phinusa, zaposlen u tvornici društvenih igara i slagalica koji s privrženim i veselim sinom Jemom čine naizgled sretnu i složnu obitelj. Roman započinje idiličnom scenom jutra i druženja u vrtu. Suočavanje s velikom obiteljskom tragedijom – njihova je sina Jema jedne noći u diskoteci, u koju je otišao prvi put sa svojom djevojkom, ustrijelio je nestabilni vršnjak bez ikakva jasna razloga (ljutnja i pijanstvo zbog izgubljene utakmice) čine okosnicu romana. Tragedija razdvaja Franku i Phinusa; ona želi tugovati i njegovati uspomenu na sina, dok suprug želi provesti pravdu i traži da počinitelj bude kažnjen. Supružnici se sve više udaljavaju, ne razumiju, mrze... Pokušavaju se suočiti s gubitkom te nakon nekog vremena odluče otići iz Amsterdama na kraći odmor kako bi se suočili jedan s drugim. Susret s dvjema tinejdžericama će promijeniti tijek događaja, a na vidjelo će izići duboke pukotine koje su u braku Vermeerovih nastale sinovom smrću, posljedice tragičnog događaja koje se ne mogu zaliječiti.

Naglasak romana je na psihološkim stanjima likova – flashbackovi, unutarnja stanja koja skrivaju brojne tajne, frustracije i potisnute emocije. Pokušaj prevladavanja kaosa u koji se pretvorio njihov život, osjećaja krivnje i poriva za osvetom. Slom braka koji ne može preživjeti veliki gubitak. Suvremena i uvjerljiva priča koja opisuje život u suvremenoj džungli koju resi osjećaj za napetost; izmjenjivanje scena iz kuće s onim jezivim; poput filmskih scenarija.

Aleksandar Hemon - Nije ovo tvoje

Aleksandar Hemon je Sarajlija kojeg je rat zatekao na stipendiji u SAD-u, pa je tamo i ostao, počeo i nastavio pisati na engleskom jeziku, a pisanje mu je priskrbilo ugledne stipendije i nagrade, poput Guggenheimove tzv. 'nagrade genijima'.

Ukoliko bi trebalo njegov roman dovesti u nekakav kontekst njegovih ranijih djela, on ima svoje mjesto uz 'Knjigu mojih života', po stupnju intimnosti, autobiografičnosti, po značenju koja sjećanja imaju u izgrađivanju identiteta i po tome što za Aleksandra Hemona taj identitet nije jedan, već ih je više, građenih u raznim prostorima i vremenima, na različitim jezicima.

'Nije ovo tvoje' knjiga je građena od fragmenata, posve samostalnih ili onih koji s nekim drugima čine cjeline, u kojima je naglasak na djetinjstvu, krhotinama sjećanja koja nisu ni najljepša ni najbolja, ponajmanje idilično lažna kakva ponekad znaju ispasti u nečijoj potrazi za izgubljenim vremenom, ali ipak takva da se bez grižnje savjesti može osjetiti kako je ipak - sreća u djetinjstvu, ma kakvo ono bilo. Novu Hemonovu knjigu čitamo kao niz fragmenata povezanih na onaj način kako to čini asocijativno prisjećanje. Kratki zapisi koji se tiču njegova odrastanja, Sarajeva šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih prošlog stoljeća, obitelji, majke i oca, djeda i bake na selu, ulica i susjeda, igračaka i igara, stripova i knjiga, ploča i bendova, spomenara i leksikona, obiteljskih i vršnjačkih putovanja, dobrih i loših navika, školskih maltretiranja, prvih zaljubljivanja i otkrivanja seksualnosti. Nizanje fragmenata života, prošlosti, kako bi se progovorilo manje o sebi, a više o sjećanju kao mehanizmu koji ima svoja pravila, način funkcioniranja i ulogu u čovjekovom životu. Vlastitim sjećanjima Hemon progovara o sjećanju kao priči, čijom se evokacijom i zapisivanjem 'odgađa smrt'.
Jedan je od važnih motiva ove knjige motiv granice, jer granice koje treba prijeći su i one od vlastitog kvarta prema drugim dijelovima grada, od Bosne do Amerike, djetinjstva do sadašnjosti, a vlastite granice treba i naučiti, ponekad i u okrutnim epizodama vršnjačkog nasilja, borbi za identitet.