3. rujna 1836. - Antun Mihanović poslanik u Beogradu

"Hrvat sam, i radujem se, i ponosim se time što sam postavljen za prvog cesarskog konzula kod junačkog naroda, u slavnoj zemlji čiji su krv, jezik i slava meni bliski, i kod jedinog našeg kneza ilirskog plemena."

Tim riječima obratio se Antun Mihanović knezu Milošu Obrenoviću kada je 3. rujna 1836. postavljen za austrijskog konzula u Beogradu. Malo je poznato da je autor hrvatske himne bio i vrstan diplomat koji je služio u mnogim zemljama, pa tako i u kneževini Srbiji, tada još pod turskim suverenitetom. Tu se Mihanović i zaljubio, ni više ni manje, nego u lijepu nećakinju kneza Miloša. U pismenoj instrukciji za konzula u Beogradu, koju je sastavila austrijska vlada, u prvome planu bili su komercijalni interesi.

Mihanović je često navraćao u kuću Miloševa brata Jevrema Obrenovića u centru grada. Ondje su se okupljali malobrojni obrazovani Srbi. Čitao se tisak iz drugih zemalja, čak se svirao i klavir.  Ondje je upoznao Dimitrija Tirola, odgojitelja Jevremove djece. U njegovu je almanahu "Uranija" objavio gotovo sav svoj pjesnički opus, među ostalim i "Lijepu našu domovinu", buduću hrvatsku himnu, koja je u Gajevoj "Danici" izašla šest godina poslije.

Ubrzo je pjesnikova muza postala Jevremova kći, 16-godišnja Anka, koja je, kako kažu, bila „lijepa i inteligentna“, europski obrazovana. Anka se bavila književnošću, objavila je i vlastitu knjigu, a bila je sklona 40-godišnjem konzulu, koji joj je uzvraćao osjećaje. To se nije svidjelo knezu Milošu. Nije se slagao s tim da se njegova lijepa nećakinja uda za austrijskog podanika, usto diplomata. Ubrzo je zatražio od Beča da dvorskog podanika opozove, pa je Mihanović morao napustiti Beograd. Anka Obrenović završila je tragično kao i njezin bratić knez Mihajlo, na čijem je dvoru živjela. Poginula je 1868. u atentatu u kojem je ubijen i taj srpski knez!