Hrvatsko kazalište i Domovinski rat

Kruna dvadesetogodišnjeg istraživanja teatrologinje Sanje Nikčević knjiga je 'Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu', koja je ovih dana predstavljena u Matici hrvatskoj.

Teatrološki iznimno važna, no slabo obrađena tema, već je 2 desetljeća pod budnim okom naše ugledne teatrologinje i profesorice na osječkoj Umjetničkoj akademiji. Ratne i poratne drame istraživala je u razdoblju od 1990. do 2016. i ukoričila ih u čak 4 knjige - kao prvo takvo sveobuhvatno istraživanje.

Jedna od priča koje bilježi knjiga Sanje Nikčević vodi čitatelje u Zadar 1993. godine: komad o svećeniku i njegovoj domaćici bio je spreman za premijeru, no umjesto snimljenog zvuka – glumci su imali realističnu tonsku pozadinu.

To su bile bombe - oni su imali probe pod pravim bombama,  ističe Sanja Nikčević koja je u knjizi nabrojila i proučila 127 hrvatskih ratnih i poratnih drama.

Kazalište je tijekom rata bilo od životne važnosti,  napominje Nikčević dodajući da su u Osijeku, Zadru, Dubrovniku i Vukovaru živote riskirali i kazalištarci i publika.

To su radili zato što su kazalište doživljavali kao svetište, kao zaklon, i kao otpor tom zlu koje dolazi i kao simbol normalnog života kojemu žele pripadati,  komentira Nikčević.

Znali su to i agresori te ciljano napadali kazališta, dokazuje Nikčević. Nakon rata situacija se mijenja. Katarzu na daskama koje život znače zamijenili su trendovi.

Slika rata je govorila da nema rata, da nema ratne drame, da nema dobre ratne drame, a onda su počeli nametati slike generalnog zla i nakon 2000. godine sliku hrvatske krivice,  analizira Sanja Nikčević.

Iako u protekla 2 desetljeća ratnih i poratnih drama imamo junaka, čak i žena, doduše kao slabih karaktera - nema nas kao naroda pobjednika.

To je najgore u toj priči: nisu hrabri, nego samo slijede europske trendove koji se nakon homofobije i rasizma odnose i na nacionalizam, što se lijepo uklopilo u te trendove,  napominje Nikčević.

Danas je teško izdati jednu knjigu, a kamoli njih 4. Dobili smo s tim istraživanjem jednu lijepu, evidentiranu i argumentiranu sliku svega onoga što je u to doba nastajalo, a dobili smo i vrednovanje tih drama,  ocjenjuje urednik knjige Božidar Petrač.

Gost iznenađenja na promociji knjige Mario Filipi izveo je monodramu 'Kako glumiti normalnog čovjeka', koji to radi i kada ne glumi.

Ruke nema, a tako ni noge, i u tome je cijeli štos jer sam se ja trudio koliko god sam mogao da funkcioniram kao ranije - i to je smisao i ideja cijele predstave,  objašnjava autor monodrame i dragovoljac Domovinskog rata Mario Filipi.

Ideja, pak, i smisao tog literarnog mozaika "Slike Domovinskog rata" je, kako za kraj poručuje njegova autorica: Pravo na povratak katarzi!