Što čitati - "Ljubomorni" ili "Sušno doba"

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje knjige "Ljubomorni" Sandora Maraija i "Sušno doba" Gabrijele Babnik.

Sandor Marai - Ljubomorni, Oceanmore

Sándor Márai bio je mađarski pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji, mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar, te se okušava u pisanju na njemačkom, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti definitivno odabire mađarski. Márai je autor 46 djela, od kojih je u hrvatskom prijevodu možda najpoznatije „Kad svijeće dogore", roman prožet nostalgijom za iščezlim multikulturalnim društvom propale Monarhije.

Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskom, no objava njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjena. Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno, i u narednim desetljećima otkriveni i cijenjeni od kritike i publike postali su dijelom europskog književnog kanona dvadesetoga stoljeća.

Kritika je Ljubomorne, priču o propasti obitelji Garren, već odavno proglasila inačicom mađarskih Buddenbrookovih; po žanru obiteljska saga. Nakon dugih godina provedenih u inozemstvu, Peter Garren i njegova braća Támas, Albert i Edgar vraćaju se u obiteljski dom gdje ih dočekuje sestra Ana, a otac je na umoru što je i razlog njihova dolaska. Prva polovica knjige oslikava Peterov život odvojen od obitelji u nekom drugom gradu, njegovi prijatelji, ljubavnica, posao...

Uhvaćeni u klopku prošlosti i neizbježnosti očeve smrti, svi preispituju svoje vlastite živote i međusobne odnose i odjednom na površinu izlaze tajne o kojima se u obitelji uvijek šutjelo, građanska pristojnost nalagala je da se sve prešućuje. Odnosi među braćom i sestrama, osjećaji zaostali iz djetinjstva, ugled obitelji u gradu, skrivene slabosti. Braću i sestru, odrasle ljude raspršene po svijetu, obuzima ljubomora, stare nesuglasice izviru i među svima zavlada nepodnošljiva atmosfera međusobna ironična preispitivanja, predbacivanja, sagledavanja istine.

Što se događa ako očevom smrću nestane sve što ih je povezivalo? Znači li to i propast njihove poštovane građanske obitelji? Veličanstvena prolaznost Máraieva je središnja tema. Roman klasik, vrijednost i tematika koja ne prolazi s vremenom.

Gabriela Babnik - Sušno doba, Sandorf

Gabriela Babnik iznimno je zanimljiva osobnost na slovenskoj književnoj sceni; prozaistica, književna kritičarka, prevoditeljica, voditeljica radionica kreativnog pisanja i kolumnistica. Njezino je životno, obiteljsko i profesionalno iskustvo vezano uz Afriku i povezivanje dvaju kontinenata, sredina, književnosti.

Iskustvo putovanja i boravka u Africi potpuno je promijenilo njezin pogled na svijet, udana je za novinara i aktivista iz Gane, magistrirala je na nigerijskom modernom romanu, a u svim svojim javnim istupima vrlo aktivno djeluje na međusobnom upoznavanju dvaju svjetova.

Roman "Sušno doba" u kojem se tematizira kratkotrajna i kompleksna ljubavna priča 62-godišnje Slovenke Ane i 27-godišnjeg Ismaila kojeg ona upoznaje tijekom svoga putovanja/bijega u Afriku, 2013. je godine dobio nagradu Europske unije. Roman je strukturiran na način da se isprepleću naracije dvaju likova, dvaju udaljenih svjetova koje razdvaja jaz godina i boje kože.

Ana i Ismail, svaki s teškom prtljagom vlastite prošlosti, dvoje su ljudi koje život nije mazio. Njih dvoje ne mogu dubinski razumjeti traume onoga drugoga, jer one proizlaze iz drukčijeg konteksta, ali ovdje se radi o vrlo pomnom i slojevitom prikazu odnosa dvoje ljudi prepunih praznina i propuštenih prilika, ranjenih egzistencija sa svojim čežnjama za novim i drukčijim životom.

Nakon čitanja ostaje dojam kako je riječ o pojedincima koji pripadaju dvama svjetovima i dvama vrstama društvene represije, ali su u konačnici oboje traumatizirani i dovedeni do trenutka kad požele pobjeći u novi život.