25. rujna 1991. - Embargo na oružje

U jeku žestoke agresije na Hrvatsku međunarodna zajednica nije bila suviše sklona jačim pritiskom na Srbiju prekinuti rat i zaustaviti najveće krvoproliće u Europi poslije Drugog svjetskog rata.

Još uvijek je zagovarala nekakvu “demokratsku” Jugoslaviju koju je već odavno srušilo velikosrpsko nasilje. U rujnu 1991. četnički su teroristi presjekli autocestu Zagreb- Beograd, pali su Hrvatska Kostajnica i Petrinja, a jugo-vojska je bespoštedno bombardirala mnoge velike hrvatske gradove.
 Na to se u svijetu odgovaralo deklaracijama i pozivima na primirje koje je armijski vrh kršio odmah poslije potpisivanja.

U tim dramatičnim okolnostima Hrvatska je doživjela novi udarac: 25. rujna 1991. Vijeće sigurnosti nametnulo je Rezolucijom 313 Jugoslaviji “opći i potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme”. Cilj te odluke navodno je bila “uspostava mira i stabilnosti”. No time je Vijeće sigurnosti zapravo izjednačilo agresora i žrtvu i Hrvatsku osudilo na daljnju neravnopravnu borbu protiv JNA i velikosrpskog bloka koji su raspolagali najmodernijim oružjem i zalihama za višegodišnje ratovanje.

Poruka s East Rivera da se odmah prekinu oružani sukobi i JNA povuče u vojarne mogla se smatrati tek pukim, neučinkovitim verbalizmom. Napadnutoj Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego da otima oružje neprijatelju i kupuje ga po najvišim cijenama na crnom tržištu. To je iscrpljivalo njezine novčane rezerve jer, primjerice, jedan je puščani metak stajao čak jednu marku. Ipak, Hrvatska je vojska neprestano jačala zahvaljujući masovnom odazivu boraca i sve većim količinama zaplijenjenog oružja, uz ostalo čak i tenkova i topova.

Potkraj rujna i u listopadu u akciji su bile 24 naoružane brigade, 10 se brigada ustrojavalo, a još 20 je u pričuvi čekalo oružje. U žestokim borbama za svaki pedalj zemlje sudjelovalo je 200 tisuća vojnika i 40 tisuća pripadnika policije. Bojišnica se protezala 1200 kilometara, od Vukovara do Dubrovnika. Pokazalo se da nametnuti embargo ne može spriječiti hrvatski otpor jačem agresoru, ali je nesumnjivo izazvao veće i nepotrebne žrtve na hrvatskom tlu, a poslije i u Bosni i Hercegovini.