Xavier Le Roy: umjetnik na rubu znanosti

Francuski izvedbeni umjetnik Xavier Le Roy već je dvadeset godina prisutan na gotovo svim svjetskim pozornicama.

O njegovom solo komadu 'Self Unfinished' pisali su se doktorati, nova perspektiva gledanja na tijelo koju je u njemu ponudio postala je temom mnogih teatroloških rasprava i predavanja na umjetničkim akademijama, a predstava se nalazi u gotovo svim antologijama suvremene izvedbene umjetnosti.

Dvadeset godina prošlo je od njezine prve izvedbe, a i dalje djeluje svježe i novo. Uvjerili smo se to na ovogodišnjem 10. festivalu suvremenog plesa Monoplay koji je krajem kolovoza bio održan u Zadru. Na njemu je upravo Xavier Le Roy bio najviše iščekivan gost.

Na razgovorima koji su se organizirali nakon svake predstave, veliki je umjetnik publici otkrio kako se ovako golemom uspjehu svog sola na početku nije uopće nadao: Kad sam prvi put pokazao svoj rad mislio sam da ću ga izvesti samo jedanput i da nikoga neće zanimati jer nema ništa što bi moglo biti spektakularno i privlačno. Publika je pedeset minuta u tišini, moji su pokreti vrlo usporeni, bez ritma. Međutim, dogodilo se potpuno suprotno,  prisjeća se Le Roy.

S tom je predstavom obišao globus, ona mu je otvorila vrata u svijet izvedbenih umjetnosti makar je dugo godina bio na njegovim marginama - izvoditi je počeo dosta kasno, nakon studija molekularne biologije.

Zanimalo nas je koliko je taj studij utjecao na njegov umjetnički izričaj: Znanost je na mene utjecala jednako kao što su utjecale i mnoge druge stvari poput mog emocionalnog života, ljubavi, problema, obiteljskih priča, odlaska iz domovine. Nikad se nisam svjesno referirao na znanost. Međutim, deset sam godina studirao na Fakultetu prirodnih znanosti. Kad toliko vremena potrošite istražujući različita pitanja o svijetu, onda svakako morate biti pod utjecajem. Taj se utjecaj najviše osjeća u mojem pristupu određenim stvarima, preispitivanju i načinu razmišljanja, analitičnosti. To sam sigurno naslijedio iz svojih studija. Pitanje je, međutim, jesam li studirao prirodne znanosti jer imam takvu strukturu, ili sam dobio tu strukturu zahvaljujući studiju,  komentirao je Le Roy.

Solo 'Self Unfinished' Xaviera Le Roya počinje robotiziranim pokretima, zatim usporeno ponavlja pokrete sjedenja i hodanja, da bi na kraju tijelo pomoću kostima i hoda na rukama transformirao u oblike koji bude različite asocijacije.

Htio sam pronaći načine na koje gledamo određenu osobu, postoji li samo jedan način na koji se osoba kreće ili više njih. Imao samo potrebu stvarati kontinuiranu transformaciju u kojoj ovisno o načinu kretanja vidimo osobu: u početku je ona čovjek, a zatim se pretvara u oblike koji izazivaju različite asocijacije. Većinu vremena ljudi sjede, stoje, hodaju, jedu i spavaju. Ja ponavljam te kretnje različitim brzinama i polako uvodim gledatelja u proces transformacije. U početku publika vidi čovjeka, a preobrazbom tijela on se pretvara u različite oblike,  ispričao je Le Roy.

Nakon jedne izvedbe Le Royu je prišao gledatelj i rekao: Bilo mi je sjajno kad ste napravili pile. No, Le Roy nije znao o čemu govori jer u tom radu nije postojalo nikakvo pile: Ipak, kad mi je objašnjavao o kojim je pokretima riječ, mogao sam i sam vidjeti sliku pileta. Ono što mi sada predstavlja problem jest kako da se riješim te slike pileta jer mi je bitno imati što više različitih slika,  objašnjava Le Roy.

U dvadesetogodišnjoj karijeri napravio je mnoge različite predstave, no dvanaest godina nakon premijere 'Self Unfinished' s deset je plesača osmislio predstavu koja je mnoge podsjećala upravo na taj solo: Govorili su mi da sam konačno napravio rad koji su svi, nakon predstave 'Self Unfinished', očekivali iako nisam namjeravao napraviti ništa slično. Možda su postojale neke dodirne točke jer su izvođači bili goli i tragali su za transformacijom tijela u druge oblike. No, u toj smo predstavi istraživali granice između životinja i strojeva i na koji način one mogu oscilirati. Međutim, svi su moji radovi na neki način slični - oni mijenjaju oblike, ne izgledaju isto, ali svi postavljaju ista pitanja,  kaže Le Roy.

Solo 'Self Unfinished' u koreografskom smislu nije se mijenjao dvadeset godina, ali mijenjalo se tijelo izvođača Xaviera Le Roya. To je rijedak primjer solo izvedbe koja još uvijek živi na pozornicama. Je li se umorio od njezina izvođenja?

Uživam u izvođenju te predstave jer je ona poput meditacije. Zanimljivo mi je promatrati promjene u mojem tijelu tijekom svih ovih godina. Danas tijekom izvođenja potpuno drukčije osjećam svoje organe , nego što sam ih osjećao prije dvadeset godina, osobito kada stojim naglavačke. I uživam u tom iskustvu. Prije nekoliko godina nisam više htio izvoditi taj solo, a zatim sam slomio nogu i nisam ga mogao izvoditi gotovo dvije godine. Nakon oporavka, više ga ne izvodim često, ali uživam u onome što čini publici, u toj razmjeni,  poručio je na kraju razgovora Xavier Le Roy.