Što čitati - "Pod crnim svjetlom" ili "Divlje guske"

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje "Pod crnim svjetlom" Ricarda Piglia i "Divlje guske" Julijane Adamović.

Ricardo Piglia - Pod crnim svjetlom, Fraktura

Ricardo Piglia jedan je od najvažnijih hispanoameričkih pisaca današnjice. Diplomirao povijest, radio kao urednik u nakladničkim kućama. Pisao romane, priče, eseje. Djela su mu prevedena na mnogo jezika te je dobitnik brojnih nagrada, a za roman „Pod crnim svjetlom", nesvakidašnji triler u kojemu pratimo doživljaje njegova alter ega Emilija Renzija, dodijeljene su mu četiri najvažnije hispanoameričke nagrade.

Uz bogati književni opus Ricardo Piglia bio je i scenarist, bavio se književnom kritikom i predavao latinskoameričku književnost na američkim sveučilištima Harvard i Princeton. Umro je 6. siječnja 2017.

U malome mjestu usred argentinske pampe ubijen je Tony Durán, pustolov i profesionalni kockar. Početak je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Durán je elegantni Portorikanac s američkom putovnicom, mulat s manirama svjetskog čovjeka i ljubavnik sestara Belladona.

Blizanke dolaze "iz loze utemeljitelja sela, doseljenika koji su se obogatili kada je završio rat protiv Indijanaca". Sofía i Ada kćeri su najmoćnijeg čovjeka mjesta, a njihova braća Lucio i Luca osnivači tvornice koja je osim prototipova trkaćih automobila u uspavani provincijski gradić dovela budućnost i snove. U istrazi koju, svaki za sebe, provode osebujni mjesni policijski inspektor Croce i novinar iz Buenos Airesa Emilio Renzi ispreplest će se slojevi obiteljske i argentinske povijesti, sjedinjeni u priči o zločinu i strasti, opsesiji i vječnoj borbi novoga sa starim.

Premda ubojicu u provincijskom gradiću traže dvojica, njegov identitet ostaje, na kraju dvojben. Postoje dva sumnjivca  - Kinez i Japanac - no niti za jednoga nema krunskoga dokaza. Jedino inspektor Croce vjeruje u nedužnost Japanca, samo on sumnja u Kinezovo pismo priznanja, ističući da je osnovno pitanje: tko je platio ubojstvo u hotelu Plaza. Sumnjivac je i propali tvorničar Luca Belladona, brat blizanki Sofije i Ade, no protiv njega nema nikakvog dokaza, kao ni protiv koga. Zato je Ricardo Piglia i nacrtao dvojni lik i zeca i patke, na stoosmoj stranici romana. Za koji se lik - životinju treba odlučiti, za kojeg od sumnjivaca?

Istraga nema kraja, ne može završiti. Treba izmisliti novi žanr za krimiće, paranoidna fikcija. Svi su sumnjivi, svi se osjećaju progonjenima. Nesvakidašnji krimić koji se opire klišejima i jednostavnim rješenjima.

Piglia je majstor proze, s lakoćom preskače vrijeme, koristi se zapisima novinara Renzija, pismima, fusnotama. Iza svakog fragmenta istrage ostavlja ponešto za poslije, za nastavak.

Julijana Adamović - Divlje guske

Julijana Adamović po profesiji je socijalna pedagoginja sa stalnom adresom u Vukovaru, koja je književni život započela na blogu. Zbirka priča „Kako su nas ukrali Cigani", „Konzerviranje" i „Glineni anđeli", tri knjige za djecu i mlade.

"Divlje guske" - s jedne strane radi se o romanu o odrastanju unutar obitelji čiju funkcionalnost duboko nagrizaju odnosi majke i Babe, majke i oca, a djeca su logično žrtve. S druge strane, zbog naglaska na ženskim likovima i njihovim međuodnosima lako je ovaj roman promatrati i u kontekstu 'ženskog', kao što ga možemo, zbog smještenosti u neimenovani ali prepoznatljivi ravničarski okoliš, negdje sedamdesetih godina prošloga stoljeća, čitati i kao podvrstu ruralne proze s naglašenim socijalnim momentom.

Svijet u koji nas uvodi ovaj roman gust je i mračan, naturalistički taktilan, premrežen bolestima i smrtima, grubostima i nasiljima, mržnjama i netrpeljivostima, daleko od bilo kakve idealizatorsko-sentimentalne pojave uobličavanja priče o odrastanju. Iz toga svijeta progovora infantilni pripovjedački glas, točnije dvoglas, jer je roman ispripovijedan u 2. licu množine, što je pozicija koja svemu daje dozu začudnosti i neobičnosti, jezive dvostruke proživljenosti i autentičnosti, no pitanje tko to govori na koncu će dobiti svoje, duboko psihološki utemeljeno razrješenje.

Razapetost između majke i Babe, čiji odnos obilježavaju okrivljavanja i netrpeljivost koja seže daleko u prošlost, ona je koja podvaja dječji identitet i stvara osjećaj krivnje i nesnalaženja koje je nemoguće racionalno shvatiti i proraditi, ali stvara duboke ožiljke. Ta je obiteljska mikrozajednica smještena i u onu širu, seosku i društvenu koju odlično manifestiraju sporedni likovi koji se pojavljuju u priči i nose simboliku prostora i vremena. Prostor je to grubih odnosa i nedostatka emocija, borbe za egzistenciju, ali i duboko podijeljen i ksenofobičan.

Sve to djevojčica/e dakako ne shvaća/ju, ali čuje/u i bilježi/e, no patnja koju iskazuje/u, kako na psihičkoj tako i na fizičkoj razini, ona je elementarna - nedostatka ljubavi, nježnosti i povjerenja te zbunjenosti time kome bi trebalo iskazivati privrženost u toj okrutnoj igri između majke i Babe.