Kako je Mario Janković od recikliranog materijala izgradio dječji park

Najveće bogatstvo Maria Janeza Jankovića njegova je obitelj - žena i djeca. Imaju krov nad glavom, no često si nisu mogli priuštiti stvari koje većina ljudi smatra svakodnevnim potrepštinama. Mario se stoga odlučio za neuobičajen pothvat - izgradnju igrališta za svoju djecu.

Radio sam u diskontu pića, razvozio robu po kafićima. Jednog dana došao je gazda lokala gdje je bio moj diskont u najmu i rekao da će mijenjati krovište. Kad su skinuli staro krovište, upitao sam gazdu što će sa svim tim drvom, a on je rekao, ništa. Pomislim, pa ne smije se to baciti... I s dečkima sam riješio taj problem, a pojavio se drugi - kako napraviti djeci kućicu... Nikad nisam radio s drvom niti imam s čime, samo sam imao ručni cirkular i sjekiru.

Dok je na dvorištu slagao daske i vadio čavle da se klinci ne bi ozlijedili, navratio mu je susjed. Oduševila ga ideja o kućici, ponudio mu je pomoć.

Mjesec dana Mario je smišljao dječju kućicu - crtao, računao... Kada je očajavao, djeca su ga nadahnjivala - skakutajući okolo, stalno su pitala - kad će kućica biti gotova, kad će se u njoj igrati...

Nije mu bilo lako - znao je da ga čeka mnogo posla, malo vremena, a novca nimalo. Kad je došao do krova, pojavio se novi problem: Odakle mi crijep? Stavio sam objavu na Facebook - ako netko ima, a ne treba mu, rado ću ga uzeti. Samo 20 minuta poslije stigao je i crijep - znanac mu je ponudio da ga skine sa stare sušionice za meso, ionako se rušila.

Koliko je Mario maštovit, pokazalo se pri uređenju kućice i okolice - susjed je napravio ljuljačku, obojili su staru gumu, uredili terasicu, pješčanik. Djeca su se uzbuđeno i sretno igrala i njemu je bilo srce na mjestu. No ne zadugo: Mislim si, zašto je ne bih prodao, zaradit ću pa ću napraviti novu...

Kućica se svima svidjela, ali najviša ponuđena cijena bila je 2.000 kuna. Nije se mogao odlučiti na prodaju. Dobio je još materijala na dar i nastavio raditi. Pojavili se labud za cvijeće, klackalica, viseći most, ležaljka za bazen, supruga je oslikala novu kućicu pa su sagradili i treću...

Onda se pojavila prilika za rad u Njemačkoj i Mario je otišao. Od prve plaće kupio je tobogan i sada je, kaže, parkić kompletan. Iako daleko od Hrvatske, srce mu je, ističe, na mjestu.