Što čitati? – predložak za Oscar ili ljubavne jade

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje knjige 'Još uvijek Alice' Lise Genove i 'Dvije noći u Barceloni' Aleksandre Orlić.

Lisa Genova: 'Još uvijek Alice', Naklada ljevak

Lisa Genova doktorirala je neuroznanost na Sveučilištu Harvard. Povezujući neuroznanost i snagu ljudskoga duha, zaslužila je posebno mjesto u svjetskoj  književnosti. Godine 2007. objavila je prvi roman 'Još uvijek Alice' prema kojem je snimljen Oscarom nagrađen film.

Roman govori o tome kako se život osobe s Alzheimerovom bolešću, ali i život svih oko nje, promijeni nakon postavljanja dijagnoze. I u svojim narednim romanima autorica nas suočava s našim strahovima i nadama, ali i snagom za koju i ne znamo da je imamo.

Protagonistica romana 'Još uvijek Alice' je Alice Howland, cijenjena profesorica kognitivne psihologije na Sveučilištu Harvard, a posebna joj je specijalizacija lingvistika. U sretnom je braku s jednako tako uspješnim suprugom, znanstvenikom Johnom s kojim ima troje odrasle djece: Annu, Lydiju i Toma.

Tek što navrši 50 godina, Alice se počne događati da zaboravi riječ usred predavanja, potom i to kako da se vrati kući iz svoga susjedstva i to je zabrine. Nakon odlaska liječniku, dijagnoze rane Alzheimerove bolesti i spoznaje da ju je vjerojatno naslijedila od oca te da i njezina djeca mogu naslijediti bolest od nje, počinje njezin drugi život.

Alice prestaje biti sposobna i poštovana profesorica koja s lakoćom drži brojna predavanja na svjetskim sveučilištima, osoba čiji se život zrcali kroz profesionalnu kompetenciju i vrijednost i postaje osoba koja ulaže izniman napor u organizaciju svoje svakodnevice. Kako bolest napreduje, povlači se s fakulteta.

Roman započinje u rujnu 2003. i prati njezin život sljedeće dvije godine tijekom razdoblja brzog razvoja bolesti. Pri tom ona nastoji sačuvati osjećaje i nadu, i suočava se sa svakodnevnom borbom; ostaju dodiri, osmijesi i osjećaji, nepovezana sjećanja.

Roman otvara i pitanje nasljeđivanja bolesti: Aliceina mama je poginula u automobilskoj nesreći kada je imala 42 godine, a s ocem nije ostala u kontaktu jer je bio kriv za nesreću, tako da nije ni slutila kako bi mogla biti nositelj okrutnog gena.

Dirljiva je to intimna priča, ujedno i informativna, ispričana iz perspektive koja se rijetko čuje. Empatično je i stručno štivo koje je istovremeno teško i zanimljivo. Donosi precizan jezik i tečno pripovijedanje.


Aleksandra Orlić: 'Dvije noći u Barceloni', Hena com

Aleksandra Orlić glavna je urednica ženskog magazina Cosmopolitan i njezini romani na neki način proizlaze iz toga novinsko-tematskog konteksta. Riječ je o romanima koje odlikuju ženski likovi u fokusu, ljubavna i postljubavna tematika, urbani toponimi, reference i jezik te relativna jednostavnost i pitkost pripovijedanja.

Romani 'Bio jednom kraj', 'Ako ikad', te upravo objavljene 'Dvije noći u Barceloni' primjeri su suvremenih ljubavnih romana za urbaniju i prosvjećeniju publiku. U njezinom prvom romanu pratili smo sudbinu Tamare, koja je u tridesetim godinama, i anatomiju njezina emotivnog života, ali i urbani zagrebački krajolik u koji je prispjela sa rodnog otoka. U 'Ako ikad' fokusirala se,pak, na ljubavni trokut i tri protagonistice raznih generacija koje su na vlastitoj koži okusile onu drugu, mračniju stranu ljubavnog zanosa.

'Tri noći u Barceloni' nastavljaju taj započeti niz, ali dodaju još jednu dimenziju, onu grada Barcelone. Protagonistica je tridesetogodišnja Lara, pjesnikinja i prevoditeljica koja preko društvene mreže otkrije prevaru svog dugogodišnjeg dečka Vala s kojim živi u zajedničkom stanu koji će biti prva meta njezina očaja i osjećaja povrijeđenosti.

Nagla odluka da otputuje u Barcelonu, grad koji je bio predviđen kao mjesto njihova medenog mjeseca, te si priušti dvije noći odmaka, rezultirat će tipičnom situacijom evociranja prošlosti, provjetravanja misli, naznaka novih avantura i konstantnog pogledavanja na mobitel je li stigla željena poruka.

Barceloni Orlić prilazi okom ne samo dobre poznavateljice grada i njegovih žila kucavica, arhitekture i umjetnosti, nego i žene koja u tome gradu pronalazi one poznate, ali i one skrivene zakutke strasti. Ritam ulica nije samo usklađen sa očekivanim motivom plesa, flamenca, nego i ritmom tijeka misli i asocijativnim nizom protagonistice.

Ljubavni lom, sa završetkom/povratkom koji nije do kraja zatvoren, postaje okidač za prisjećanja ne samo na tu, nego i neke druge prošle ljubavi, kao i mogućnosti budućih.