ZKR: Pjesme Desmonda Egana čitaju se dvoglasno

Završeni su Zagrebački književni razgovori - jedna od najdugovječnijih književnih manifestacija koja 39. godinu okuplja međunarodna književna imena - od pisaca i prevoditelja do književnih kritičara i lingvista.

Ove godine razgovaralo se o popularnoj i ozbiljnoj književnosti, pa smo provjerili kojoj od te dvije pripada poznati irski pjesnik Desmond Egan.

Desmond Egan jedinstvena je pojava u svjetskoj književnosti jer, osim zavodljive poezije, tek kad osobno pročita svoju pjesmu, koja otkriva 2 pjesme pisane za dva glasa, pokazuje svu svoju ljepotu.

'Elegije i druge pjesme' posvetio je svojem ocu: Ove su elegije zbirka mojih različitih osjećaja nakon smrti oca s kojim sam bio blizak. Mjesecima poslije pisao sam za sebe, postupno su pjesme poprimale svoj izgled i tako je nastala knjiga,  kaže pjesnik i izdavač Desmond Egan.

Urednik i prevoditelj Nikola Đuretić napominje da Eganovu poeziju nije lako ni prevesti, niti urediti: Mnogi ga uspoređuju s nobelovcem Heaneyem - misle da je pomaknuo granice i dalje od Irca Seamusa Heaneyakaže Đuretić, a predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović, pak, smatra da su jedna od Eganovih jakih strana upravo elegije: Sigurno jedan od najjačih elegičara u novijoj povijesti.

Desmond Egan, koji je cijelu biblioteku posvetio poeziji, ističe kako je poezija unatoč uvriježenom mišljenju vrlo tražena. Baš kao i lijepa književnost, a njezine granice s popularnom, pa i populističkom - tema su 39. književnih razgovora.

Sada je nestalo te granice i jasno dolazi do interferencije i miješanja, pa treba točno razlučiti što je lijepa, a što popularna književnost. Za nas u DHK-u to je osjetljivo pitanje jer mi tiskamo u našoj maloj  biblioteci djela isključivo lijepe, neki kažu i visoke, recentne književnosti,  tvrdi Vidmarović.

Od cenzure do tragova popularne filmske kulture u novoj hrvatskoj prozi - zagrebački razgovori proteklih su dana bili – književni.