'Arheologija otpora' na Danima državnog arhiva

Međunarodni dan arhiva obilježen je jučer i tim su povodom u Zagrebu prvi put otkrivene zbirke nekadašnje kulturne opozicije.

Dan arhiva prigoda je da se progovori o onome o čemu se godinama šutjelo ili malo znalo. Primjerice, tko su to bili nepoćudni kulturnjaci u razdoblju od 1945. pa sve do 1990. godine i kako je izgledala ta arheologija otpora režimu koji je i u kulturi vidio politiku.

Odgovor je ponudio Hrvatski državni arhiv u Zagrebu gdje se na otvorenju tematske izložbe Jakša Kušan prisjetio Frankfurtskog sajma knjiga 1973. godine, kada je kao izdavač časopisa Nova Hrvatska nastupio među prvima - i to kao emigrant.

Režim tadašnje Jugoslavije grubo je reagirao: Kad smo se prvi put pojavili došlo je skoro do fizičkog obračuna. Došli su ovi iz ambasade, gorile... Naravno, proglasili nas teroristima i ustašama,  prisjeća se Kušan dodajući da se kroz njihov štand u Frankfurtu nije moglo proći: Ljudi su se čudili publici jer nisu izgledali baš kao prijatelji knjiga.

Poznati zagrebački fotograf Goran Pavelić Pipo desetljećima je pratio kulturnu scenu, pa i Štulića za bubnjevima, no bio je i među urednicima Poleta u vrijeme kada je bio zabranjivan. Osobno nisam bio toliko politički angažiran, ali sjećam se te jedne noći koju smo proveli noć u stanu Ivice Račana kad je on sve nas iz uredništva uvjeravao da moramo žrtvovati jednog čovjeka da bi Polet mogao opstati,  sjeća se Pavelić.

70-ak zbirki iskopano u posljednje tri godine arheološke potrage bile su izvor građe za izložbu koja otkriva kolaž kulturne opozicije od 1945. do 1990. godine: Po prvi puta izlažemo javne dokumente Službe državne sigurnosti jer zadnjih godinu, dvije, tri u medijima je dosta prisutno da su arhivi zatvoreni i nedostupni. Arhivi su napravili tu veliki iskorak,  napominje autor izložbe, viši arhivist HDA dr. sc. Nenad Bukvić.

Izložba je i dio europskog projekta Mrežni registar 'COURAGE' kojeg je osmislio Bruxelles povodom 25. obljetnice pada Berlinskog zida. Bilo je teško prikupiti materijale,  ističe koordinatorica projekta i autorica izložbe dr. sc. Teodora Shek Brnardić i dodaje: Nije postojao nikakav spisak ili neka centralna institucija gdje bismo nabavili podatke o mogućoj građi, što znači da smo mi radili sve 'pješke' - početka je tu bilo stotine razgovora, mailova, odbijanja,  kaže Shek Brnardić.

Emigranti, vjernici, disidenti, feministice - pred očima su javnosti kao dokaz jednog vremena kojega valja bolje razumjeti da bismo bolje shvatili današnjicu.