Glazba u slici

Glazba, taj jezik anđeoski i božanski, naselila je likovni svijet slikarice Ivane Puljić, rasplesala prostranstva unutarnja i vanjska, povezala ih u igre, putovanja, zagrljaje…

Sve je počelo onoga dana kada je umjetnica od prijatelja dobila poseban dar: partiture. One su je inspirirale za ovaj ciklus slika, i ne samo to, postale su dio njih.

Ako posegnemo za temeljnim principom kvantne fizike, koji kaže da smo mi svi energija, koja vibrira na određenoj frekvenciji, dakle ja sam energija koja vibrira, ove slike su energija koja vibrira, onda je vrlo jednostavno objasniti zašto nam se neka muzika sviđa ili ne - ona koja će nam se sviđati je ona koja vibrira na istoj frekvenciji poput nas, objašnjava Gordana Remussini, povjesničarka umjetnosti.

Tu energiju, univerzalnost, ljekovitost glazbe umjetnica je dočarala neočekivanom tehnikom, oblicima koje želimo dotaknuti kao bliske tople krajolike po kojima poskakuju note radosti.

Osim što koristi te isječke partiture pomoću kojih gradi svoje kompozicije, ona vrlo često koristi i vosak, dakle tehniku koju baš ne možete vidjeti svaki dan na našim prostorima i ta tehnika daje tu jednu mekoću cijeloj toj priči, nastavlja Remussini.

Priča je na prvi pogled ispričana bojama nota. No sićušne likove odjenula je u živopisne, vedre boje.

Ove likovne priče svojevrsne su ode i jednoj i drugoj vrsti umjetnosti, životu samom, u kojem je sve povezano, jedinstveno i neponovljivo.

Likovi su izrazito minijaturni, majušni u odnosu samu plohu slike i to je ono što nam umjetnica želi reći: bez obzira što smo mi majušni u odnosu na svemirsko prostranstvo ipak imamo u sebi ono nešto božansko, onu iskru koja nam omogućuje da stvaramo, kreiramo, da stvaramo umjetnost.