Novi kontekst 'Potrošenih snova' Natalije Đorđević

Kako se nositi s duhovima prošlosti, s uspomenama, sa svijetom koji se raspada i suočiti se s realnošću?

Otkriva to Natalija Đorđević u monodrami 'Potrošeni snovi', u zagrebačkoj galeriji Kranjčar. O predstavi smo već govorili, ali u novim je okolnostima dobila i novi kontekst.

Monodrama koju je na motivima Čehovljeva 'Višnjika', lika Ranjevske, Natalija Đorđević osmislila još prije dvanaest godina tijekom kojih je bila međunarodno nagrađivana uspješnica, pojavljuje se sada u kontekstu naše stvarnosti - jer osjećaji nemoći uoči prodaje višnjika, odnosno gubitka starog svijeta, i suočavanje s neizvjesnom budućnosti, itekako su aktualni i danas.

Samoća kao profesionalni izazov, ali i zamka
Budući da Ranjevska u Višnjiku ne govori dovoljno, dodala sam stihove iz zbirke moje redateljice Nataša Vorobjovave Hržić i dijelove nekih manje poznatih Čehovljevih djela. Svatko je u svom životu preživio i gubitke i teške situacije i zapravo uspomene i mašta su ono što čovjeka čini čovjekom,  kaže glumica i autorica predstave Natalija Đorđević.

Nataliji kažem da se pred predstavu mora dovesti u stanje koje prethodi živčanom slomu, a taj živčani slom mora doživjeti pred gledateljem jer to su jake emocije,  objašnjava redateljica i pjesnikinja Nataša Vorobjova Hržić.

Publika je nakon predstava često željela dodatno razgovarati, identificirala se s duševnom dramom lika, što je bio povod da se predstava uklopi u projekt obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja.
Svjetski je dan mentalnoga zdravlja

Nakon predstave razgovara se s publikom – stručnjaci i umjetnici s jedne strane, publika s druge. Tražimo odgovore na pitanja što je to danas što nas muči, s kakvim se problemima suočavamo… Pokušavamo zapravo unaprijediti mentalno zdravlje populacije,  napominje psihijatar i pisac Veljko Đorđević.

'Potrošeni snovi' bili su izvedeni posljednji put prije četiri godine, a sada vraćaju s istim vrelom emocija koje variraju od agonije do ekstaze.