1. studenoga 1909. - Rođen Bruno Bjelinski

Malo je skladatelja u XX. stoljeću s tako raznolikim i bogatim glazbenim opusom kakav je ostvario hrvatski skladatelj Bruno Bjelinski. U ranom stvaralačkom razdoblju Bjelinski se zanima isključivo za glasovir i komornu glazbu, a kasnije napisao mnogo orkestralnih djela, od koncerata za glazbalo i orkestar, petnaest simfonija i sinfonieta, više opera, nekoliko dječjih scensko-glazbenih djela i baleta do velikog broja drugih glazbenih ostvarenja.

Nema gotovo ni jednog glazbala kojemu Bjelinski nije posvetio bar jedan koncert. Jednako je važan opus njegovih pjesama, dua, tria, kvarteta i kvinteta posvećenih gudačkim, puhačkim i kombiniranim komornim sastavima.

Bruno Bjelinski rođen je 1. studenoga 1909. u Trstu. U Zagrebu je završio studij prava te doktorirao. Radio je kao sudski i odvjetnički pripravnik. Međutim, od građanski uglednoga i poželjnog zanimanja pravnika i odvjetnika, Bjelinskom je važnija glazba pa tijekom studija upisuje i Glazbenu akademiju, gdje će učiti u klasi poznatih pedagoga i umjetnika - Blagoja Berse i Franje Dugana. Zatim počinje bogat skladateljski rad.

Bjelinski je još kao dječak svirao violinu i glasovir, pa je bilježio i glazbene teme, koje poslije koristi u prvim skladateljskim ostvarenjima. Nastaje niz sonata, tokata i suita, no stvaralački rad prekinuo je svjetski rat, tijekom kojeg je Bjelinski interniran na Vis.

Poslije Drugoga svjetskog rata Bjelinski predaje kontrapunkt i polifoniju u splitskim i zagrebačkim školama, a zatim i na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. U to doba nastaju velika djela, poput Koncerta za klarinet, Koncerta za flautu, Serenade za trublju, klavir, gudače i udaraljke te Koncertne simfonije za klavir.

Pedesetih godina Bjelinski također stvara veliki opus za djecu, u kojem se ističu Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja, Heraklo i Ružno pače te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama. U svom kasnom stvaralačkom razdoblju Bjelinski sklada operu Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju te nekoliko simfonija.

Umro je u Zagrebu 3. rujna 1992. Stalna osobina u opusu Brune Bjelinskog je neoklasicistička forma i glazbeni izraz. Kreće se u granicama tonalnosti i nije sklon avangardnom eksperimentiranju. Njegova je glazba pjevna, ritmički raznolika i polifona, a u najvećem broju njegovih djela prepoznaje se mediteranska vedrina i otvorenost.