I umirovljenici hoće na more, ali su nepoželjni

Članovi Udruge umirovljenika Rudeš iz Zagreba već pet godina u srpnju i kolovozu svakog utorka idu na more. Unajmili su autobus i uvijek s poznatim vozačem, njih šezdesetak, kreću rano ujutro u Njivice gdje uživaju u morskom ugođaju. Ove godine, nažalost, bilo je mnogo problema.

Već godinama najljepši su ljetni događaji za ove umirovljenice jednodnevni odlasci na more. No ovog su ljeta mnogo puta osjetile da su neželjeni gosti.

Njivice je zakupio Amerikanac, to je sve američko, čovjek koji nama naplaćuje ležaljke, on je isto jadan, isto ne zna kako bi se ponašao, on nam to sam veli, idite ovamo, idite onamo, te će vas maknuti, ne zna kako bi se ponašao, žali se Milica Dokladal, predsjednica Udruge umirovljenika Rudeš, Zagreb.

Čule su da prljaju i da ne troše dovoljno. Stoga su počele kontrolirati urednost koju zateknu kad stignu. Sačuvali su i sve račune da dokumentiraju koliko potroše na jednodnevnom izletu. Sigurno 70 posto naših ljudi ide na ručak. Netko jede ribice, papaline, a mi volimo otići na lignje, te vam lignje koštaju 70 kuna, kaže Milica.
Svaki puta imam zbrojeno, iznosi su 2000, 2700, svak utorak, dodaje Milka Varičak, blagajnica Udruge. Htjela sam, kaže, dokazati da mi nismo niko i ništa, da smo mi ljudi kao i drugi, ali smo mi penzioneri, a svi će biti penzioneri, ali ovo što se od nas penzionera rado to je žalosno i sramota.

Obvezno plate ležaljku iako stoji 35 ili 40 kuna. No šetati ubuduće više neće moći: To je šetalište uz more, staza gdje su ljudi šetali, bio je čuvar i rekao ne možete dalje, trebate platiti 70 kuna, to je sve Amerika zakupila, priča gospođa Milica.

Bez obzira na sve, ljudi su još ove godine uživali. Milka Varičak: Imamo jednu gospođu koja dolazi sa svojom curicom, koja je samohrana majka, imamo još jednu gospošu s dvoje djece, malo stariji, ali bolesni, imamo dedeka koji živi sam i koji uživa kad ide s nama.

U vodi pjevaju, smiju se, raduju, a stranci ih rado promatraju.

Mogu vam reći da su nas snimali. Iznenadilo ih je to naše zbližavanje, naše druženje. Radosni smo, mi smo vam poput djece, penzići poput djece, kaže Brankica Majetić.

No problemi se gomilaju: Upravo taj gospodin koji naplaćuje ležaljke došao je s tom informacijom da će nas iskrcati na Krčkom mostu, bolje da nas odmah bace u more, ogorčena je Milica Dokladal.
Osjeća se, kaže, pogođeno: žao mi je ove stare ljude pune života, sad i to ljudima treba oduzeti, to je žalost i sramota, mi smo to stvarali, pa to je sve naše.

Ne piše se dobro jednodnevnim izletnicima na Jadran. Prijevoznik kojeg poznaju navodno je već platio 40.000 kuna za ulazak u jedan primorski grad. Drugi ljude voze na gradske periferije kamo vozilo smije doći. Sve to vjerojatno iskorištavaju i prevaranti - ovoj je skupini umirovljenika svaki put kad su stigli autobusom, i to na odobreno mjesto, prilazio neki čovjek koji se nije identificirao pa tražio 100 kuna za iskrcaj. Katkad su platili, katkad pobjegli. No ne bi se htjele više skrivati jer je more i njihovo.