Statisti koji život (kazališta) znače

Statisti u kazalištu nisu tek bezimeni štitonoše i nosači kopalja, i njihove uloge treba znati cijeniti jer ni profesionalnim glumcima, a kamoli statistima amaterima nije lako stati pod svjetla pozornice, s mišlju da publika može uočiti svaku, i najmanju pogrešku.

1971. Opera Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Verdijevom 'Aidom' proslavila je svoj 100. rođendan koji je, kad je o važnim obljetnicama u tom nacionalnom teatru riječ, po nečemu bio doista poseban.

U takvim prigodama, na pozornici se obično izmjenjuju intendanti, direktori opera, slavni operni prvaci i prvakinje, a samo taj put, te 1971., u glavnoj su ulozi bili i  - statisti. I to oni koji su statistima odavna prestali biti, ali su za tu svečanu prigodu tada već poznati profesori, glumci, inženjeri, liječnici – opet odjenuli kostime i stali uz bok zboru i solistima 'Aide'.

Kao kazališni kroničar, taj je nesvakidašnji događaj s oduševljenjem zabilježio i Veselko Tenžera, a sada i mi, gotovo pola stoljeća kasnije, govorimo o takozvanim anonimcima na sceni.

Ta naša današnja pohvala statistima, bez velikog je, doduše, povoda, ali ima jednu osobnu notu. Da 1980. nije bilo statiranja u Bellinijevoj 'Normi', koju je tada u zagrebačkom HNK-u, uz ravnanje Mire Belamarića i uz naslovnu ulogu Ljiljane Molnar-Talajić, režirao Vlado Habunek, glazba koju već gotovo četvrt stoljeća slušate na početku i kraju svake emisije Pola ure kulture, sigurno ne bi bila baš ta – iz Bellinijeve 'Norme'.

Tko je gledao novu operu 'Turandot', sigurno je zapazio i njih, mimičare. Jedan od njih na pozornici zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta bio je i Svebor Kamenski - Bačun. Student treće godine glume, oduševljen je statiranjem i suradnjom s talijanskim redateljskim duom Ricci / Forte.

Za Mozartovu 'Čarobnu frulu' u režiji Krešimira Dolenčića upravo, pak, traju probe, još je nekoliko tjedana ostalo do premijere, a Svebor bi u ovoj operi  trebao imati ulogu mladog Taomina i statista-vojnika, ali i njih treba znati odglumiti.

Jedan od vječnih statista u zagrebačkom HNK-u, najviše u operi, a onda i u drami i baletu, je Vlado Knežević, danas umirovljeni voditelj statista koji ističe da oni nisu na pozornici tek bezlična masa jer to je odgovoran posao.

Vlado Knežević sjeća se statiranja slavnih kolega, odvjetnika Silvija Degena, liječnika poput Predraga Kerosa, mnogih znanstvenika… Svi su oni zaljubljenici u kazalište, kao što je danas i student filozofije Denis Palačić, koji je Kneževića naslijedio na poslu voditelja statista.

Kako sa statistima zaokružiti opći dojam na sceni jako dobro zna Krešimir Dolenčić koji je, režirajući svojedobno 'Aidu' u Kini, radio s tisućama ljudi na pozornici.

Ima li veće pohvale statistima od one koju je svojedobno izrekao slavni redatelj Vlado Habunek, a koju ponosno citira naš umirovljeni statist Vlado Knežević: Nijedna predstava nije zaokružena dok i posljednji statist nije na svome mjestu - i onaj obični i onaj s posebnim zadatkom i onaj s tekstom.

Pogledajte reportažu emitiranu u emisiji Pola ure kulture, koju osim srijedom na HRT1 možete pronaći i na multimedijskoj usluzi HRTi: