Kako odviknuti dijete od spavanja u vašem krevetu?

Usnuti u istom krevetu sa svojim djetetom posebno je iskustvo bliskosti i za roditelja i za dijete. No, u jednom trenutku nužno je naviknuti dijete na samostalno spavanje. Kako taj prijelaz učiniti što bezbolnijim i postoji li uopće granica za odvojeno spavanje?

Bliskost između tek novorođene bebe i majke ne treba posebno isticati. Dani su to u kojima beba provodi veliki dio vremena uz majku, kojoj je najpraktičnije onda i zaspati s bebom u svom krevetu.

Prvih par mjeseci kao i neposredno poslije poroda poznat je pojam skin to skin. Što znači da ta jedna direktna veza majke i djeteta je vrlo poželjna, osobito ukoliko je dijete hranjeno na prsima, kaže pedijatrica doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić.

Važno je ograditi prostor u krevetu jastucima kako bi dijete spavalo na leđima i bilo sigurno od mogućih okretanja roditelja u snu. U prvim mjesecima života dijete ima višestruke koristi od spavanja pokraj roditelja, prvenstveno majke.

Danas također znamo da je dobro da djeca spavaju s majkom koliko je to moguće duže i zbog prevencije SIDS-a – sudden infant death syndrome, odnosno smrt u koljevci za koju je zapaženo da se značajno rjeđe pojavljuje ukoliko su djeca uz majku, posebno visokorizična djeca, savjetuje doktorica Slijepčević Saftić.

Preporuke pedijatrijskih društava kažu da odvajanje djeteta iz kreveta roditelja treba započeti najranije sa šest mjeseci.

Sanja Jusufbegović, prof. psihologije: U onom trenutku kad dijete progovori, kad dijete prohoda, i kada počne sam istraživati svijet oko sebe, a to je oko godinu i pol dana nema nikakvog razloga ili prepreka da dijete ne spava samo.

Dijete je u toj dobi spremno za odvajanje od roditelja, ali ponekad je roditelj taj koji nije spreman. Predugo ostajanje djeteta u krevetu s roditeljima prepreka je njegovoj samostalnosti.

Mi govorimo o takozvanim zavisnim oblicima ponašanja. To znači da će stalno tražiti prisutnost roditelja, nerado, teško i nesigurno se odvajati od njega u sredinama koje su mu čak i poznate kao što je ostanak kod bake, djedova, bliskih članova šire obitelji ili vrtiću, upozorava psihologinja Sanja Jusufbegović.

Izdvajanje iz roditeljskog kreveta djetetu pobuđuje strahove od separacije. Zbog toga su važni rituali poput odlaska na počinak i buđenja u isto vrijeme. Roditelji trebaju, koliko god je to moguće, djetetu umanjiti stres promjene. Posebno je važno dopustiti djetetu da svojim ritmom prođe kroz sve faze prilagodbe toj promjeni.

Sanja Jusufbegović, prof. psihologije: Dijete prepoznaje ako roditelj radi pritisak, ako je pomalo nestrpljiv u tome, ili ako se želi požuriti taj proces, i onda će reagirati još većom zavisnošću, vraćanjem prema roditeljima. To treba prirodno učiniti i biti spreman na djetetove reakcije.

Ako su u mogućnosti, roditelji bi trebali osigurati uvijete što je moguće bliže idealnima - prostorija mora biti prozračena, da nema duhanskoga dima da djeca ne bi tijekom spavanja u toj ranoj dobi bila izložena okolišnim nepovoljnim činiteljima. Da prostorija bude topla i na neki način da obgrli dijete kako bi odlazak na počinak bio sa što manje stresa.

Spavanje djeteta u krevetu s roditeljima zaista ima koristi u prvim mjesecima djetetova života, ali kada dođe vrijeme za odvajanje, važno je da i roditelji i dijete prigrle promjenu ka samostalnom spavanju djeteta.