Strip "Nick Cave" dobio hrvatsku verziju

Biografska strip knjiga "Nick Cave" njemačkog autora Reinharda Kleista dobila je svoju hrvatsku verziju. Biografija dolazi na 332 stranice, tiskana je u 666 komada. O čemu je riječ, pitali smo vođu projekta, urednika i grafičkog urednika Tina Ćurinu.

Kao "insider" punk-rock scene 80-ih godina konačnom obliku knjige dao je osobni obol. Na projktu su radili i kao prevoditelj njegov prijatelj iz školskih dana poznat pod pseudonimom Brat Jarre te Zoran Stajčić, urednik rock web portala "Ravno do dna" kojeg pozaje iz studetskih dana na Grafičkom fakultetu.

Što je to u Nicku Caveu da ga Hrvati toliko vole, pitamo Ćurina.

"Ma ne vole ga svi Hrvati, niti ga uopće percipiraju. Cavea uglavnom voli krema urbane rock scene, intelektualci koji su svoju mladost proveli slušajući njegovu glazbu, a kako je Cave iznimno uporan u svojem radu to je dovelo do multigeneracijskog efekta na brojnost njegove publike. Konkretno u Zagrebu mislim da se radi, između ostalog, o jakoj rock sceni koja ovdje vrlo intenzivno živi već debelo preko pola stoljeća, od kasnih 50-ih godina 20. stoljeća, dakle od samih početaka R&R kulture u svjetskim razmjerima. U samim začecima bilo je i kolateralnih žrtava R&R-a jer su nadobudni skojevci tada nasilno šišali dugokose dečke pod izlikom 'borbe protiv imperijalizma'", kaže.



Objašnjava nadalje i da je Zagreb tako klimatski i geografski smješten da teoretski nije mogao izbjeći da bude lokalno, regionalno, a ponekad i svjetsko središte rock kulture.

"Zagreb je imao iznimno jaku ghotic-dark scenu 80-ih godina, velikane poput Azre, Haustora ili Filma, mnoge manje i veće ali kvalitetne bendove svih podvrsta underground i mainstream rocka te srodnih pravaca izraslih na tim temeljima. Osim toga, imamo i poseban gradski ambijent, jeseni obavijene maglom, pomalo derutni centar grada koji je takav otkad ga znam, tradiciju sveučilišta odakle i potječe većina publike, srednjoeuropske veze koje nisu zanemarive i dakako, upornost i žilavost ljudi koji rade na sceni usprkos nedostatku sredstava. Valjda je to naš balkanski inat!", kaže Ćurin i zaključuje: "Kroz cijelu povijest rocka Zagreb je jednostavno rockerski grad - moj grad."





Što nam jedan insider punk-rock scene 80-ih godina može reći o toj istoj sceni tada i danas?

"Ne izlazim često van, ali kad odem jednostavno se oduševim. Postoji toliko marginalnih mladih kreativaca koji se vrte po raznim mikro mjestima kao što je npr. Medica. Drugačije je vrijeme. Tada smo se okupljali u 5-6 kultnih klubova koji su danas skoro skroz nestali. Čak i Jabuku pokušavaju dotući raznoraznim makinacijama. Danas postoji na desetke klubova koji su na različite načine okrenuti underground kulturi i tu živi scena mlađih naraštaja. Ne mogu vam točno reći što se danas događa jer stvarno zadnjih 10-15 živim pomalo rezerviran prema ostatku svijeta, pa tako nisam dovoljno upućen u konkretna gibanja na klupskoj sceni. Ja se bavim izdavanjem stripova i tu scenu znam u srž, dakako i ona je jak i utjecajan dio rock kulture", kaže Ćurin.

Stripovi su, dodaje, iznimno težak i vrlo zahtjevan posao - kako u procesu stvaranja, tako i u samom tisku. "Pa i distribucija je svojevrsni kunst, pogotovo na Balkanu. Međutim, ako se postigne sinergija između autora i izdavača, odjednom se horizont raščisti i samo klizne kao gotov strip, tiskan, sprešan i spreman za publiku", zaključuje.

Od novih projekata najavljuje "Pakleni šut" Stiva Cinika, kolor strip album, za koji sam autor najavljuje da od njega "strepe mnogi političari i pripadajuća posluga". Za one zainteresirane, promocija će biti održana 15. studenog 2018. na Interliberu, gdje će biti promovirani i "Nick Cave".

Za one zagriženije stripoljupce, još jedna najava - Ćurin najavljuje i veliki album i kompletiranu sagu "Axa Integral #3" koju mu je osobno, kaže, povjerio Enric Badia Romero, rođeni Barcelonac, inače poznatiji kao najdugotrajniji crtač miss Modesty Blaise.

"Interesantno je to da sam autorsko pravo za serijal integralnih albuma Axa s preko 600 stranica stripa platio senor Romeru tako da sam mu ga morao isporučiti u 20 primjeraka na kastiljanskom španjolskom, za njegove osobne potrebe - da ih dijeli svojim prijateljima i fanovima u Španjolskoj i diljem Europe. "Dakle, tiskao sam u mikrotiraži po 30 tvrdo uvezanih mega-albuma na španjolskom i izvezao ih Španjolsku. Recite mi, koliko ljudi poznajete u RH koji rade takve stvari? To se zove ljubav", kaže za kraj.