Madeira - otok za bijeg

Madeira je prekrasan otok, u to se uvjerio novinar HRT-a Ivica Grudiček. Evo njegove reportaže.

Sat i pol leta od Lisabona jugozapadnom rutom i polako se spuštamo na smaragdni otok u Atlantiku. Jedna je to od najopasnijih zračnih luka na svijetu - snažni vjetrovi te kratkoća svrstali su je u tu kategoriju.

No vješti portugalski piloti sigurno nas spuštaju, te uz snažno kočenje slijećemo u Funchal. Glavni je to grad Madeire, otoka s 270 tisuća stanovnika, prožet poviješću, prirodnim ljepotama i eteričnim mirisom kojeg osjećate disanjem - kombinacija je to atlantske svježine i mirisa hortenzija.

Klima je krajem kolovoza blaga ljetna - nije prevruće,  temperatura se vrti dvadesetak i pet stupnjeva. Kišovito je razdoblje najintenzivnije od siječnja do svibnja, ljetni period je relativno suh i topao. Kraj je kolovoza idealan tajming za lutanje zelenim rajem okupan suncem. Osam dana nije dovoljno da se obiđu svi dijelovi otoka, tek se upoznaje - površno.  No naš dojam je - savršenstvo. Od skrivenih zagasitih vulkanskih plaža, do litica o koje se valovi komadaju i skladaju zaglušujuću simfoniju dirigiranu morem i vjetrom.

Krajnji istok otoka idealan je za trekking - označenom stazom tri se kilometra uspinjete, spuštate i pržite na vrelini do cilja - razglednog vrha s pogledom na svjetionik i beskrajni ocean. Sunce tu poprilično udara u glavu no britki vjetar hladi osjećaj žege i tjera naprijed. Madeira je vulkanski arhipelag s bogatom florom - unutrašnjost je načičkana vrhovima pa onaj najviši Pico Ruivo strši 1850 metara i odredište je brojnim planinarima.

U njedrima planina stisnula su se pitoreskna naselja - u njima žive skromni i samozatajni, ali dobrohotni ljudi. Festival je Srca Isusova i Marijina u Mašiku, malome gradiću na jugoistočnom dijelu otoka. Ulice su pune cvijeća koje mještani danima  spremaju u čast Bogorodice a nakon središnje mise procesija prolazi po puteljku od milijuna cvjetova koje su bogobojazni otočani prosuli po gradu. Zanimljive su melodične folklorne družine koje predstavljaju baštinu težaka i ribara, a ovi taktovi dugo ostaju u uhu.

Kad padne mrak vatromet osvijetli grad a ribarska fešta je, uz lokalne specijalitete obasjana vatrom s okolnih litica.  Turizam uz poljoprivredu čini okosnicu gospodarstva otoka. Beskrajne plantaže banana i šećerne trske protežu se unedogled. Posebno značajno mjesto zauzima vinova loza, odnosno svjetski poznata - malvazija. Valja izbjegavati turističke rute i skrasiti se u male seoske konobice gdje se jeftino i ukusno jede - poput otočkog specijaliteta - lapaš.

Tisuće miomirisnih cvjetova donijetih iz svih krajeva svijeta krase parkove, botaničke vrtove grada Funčala. Jedan od najljepših se nalazi na brdu Monte do kojeg se iz luke stiže žičarom koja ostavlja bez daha i gotovo pola sata klizi iznad crvenih krovova i skrivenih vrtova.

I baš s tog brda spuštate se toboganom - drvenim sanjkama koje uskim i asfaltiranim ulicama kližu nizbrdo. Njima dva kilometra kormilare dvojica lokalnih "skipera". Možda nije prebrzo, ali je bolje od uštogljenih tematskih parkova.

Nedaleko Funchala nalazi se dvadesetak metara visok kip Krista - Cristo Rei, a blizu je i Cabo Girão - jedna od najviših i najstrmijih litica na svijetu - nalazi se visoko u planinama a s nje se pruža vertikalan pogled 580 metara u dubinu.

Zeleno, tropsko i živo - osjećaji koji vas prožimlju kad istražujete Madeiru. Pogotovo malen gradić Santanu gdje se mogu pronaći skromne kućice, simboli otoka. Drvene su građe, šarene, krov je napravljen od trske. Interijer čine tek dvije sobice.

Vrludamo lokalnim cestama, opasne su i strme, pune zavoja i provalija a neki ih uspoređuju s cestom smrti u Boliviji, jer su usječene u planinama s kojih padaju stijene i odroni su česti. Sjeverozapadni dio otoka je nešto hladniji, oblaci su sivi a ocean djeluje tamnije i agresivnije. No Porto Moniz skriva prirodni fenomen - vulkanske su stijene oblikovale bazene u koje se slijevaju oceanski valovi. Kupanje je ugodno i mirno. Što se za druge destinacije i ne može reći jer valovi su agresivni. 

Cijene su slične kontinentalnoj Hrvatskoj, nije skupo a iako je otočje "prekoputa" Casablanke, administrativno, telekomunikacijski i monetarno je - Europa, točnije Portugal. Iako smo od kuće udaljeni više od tri tisuće kilometara, osjećamo se kao kod kuće.

Dovoljno velik i kozmopolitski, a opet malen i idealan za socijalnu ekskomunikaciju- Madeira. Šezdesetak kilometara dug i tridesetak širok otok prođe se za četiri sata, no ako ga želite u potpunosti istražiti potrebni su mjeseci. Stotine kilometra planinskih staza, skrivenih uvala, levada koje prosijecaju otok napajajući najsuše dijelove.

Sumrak u Ponta da Sol. Tu je najljepši zalazak kažu otočani... Užarena masa zaranja u ocean - najbolji ispraćaj dana u raju. Ovo nije otok za fancy persone, nema tu jahti, pristaništa, dugih i vrućih, nakrcanih plaža. Ovo je otok za bijeg, planinarenje, otkrivanje, šarena enciklopedija koje se ne možete zasititi No, ponovno i ponovno priroda će vas podsjetiti koliko je neukrotiva i silna.