Neobičan poljoprivrednik

Snimka njegova obraćanja lopovu koji ga je pokrao nasmijala je mnoge. Bilo je to dovoljno da se javnost zainteresira za mladog poljoprivrednika Tvrtka Gačića koji se vratio u rodnu Slavoniju.

"Volim saditi, volim gledati kako to raste, s druge strane, znamo da je poljoprivreda robija tako da nije to samo uživanje volim raditi sa zemljom. Posadite tu jednu biljku i kako vi rastete tako i ona raste znači 50, 60 godina se razvija, daje plodove“, govori Tvrtko Gačić.

"Bio sam stvarno sretan taj dan. Dolazim u voćnjak i vidim nedostaje voćka. Ne bi nego su zaštitne mrežice ostavljene dolje samo su uzete voćke“, naglašava Gačić.

"Javljam se loli koja me noćas posjetila tu pa odradila samoposlugu čisto samo da znaš budući da mi voćke nisu označene izvadio si od krušaka pastorčice to ti je kasno jesenska zimska jabuka izvadio si izvadio si jabuke bobovac to ti je isto zimska jabuka izvadio si jedan...četiri pet kardinala to ti je kasno zimska“, poručuje Gačić lopovu.

"Prvi voćnjak kad smo sadili, prije nekih šest godina tad sam bio lud, netko nam je povadio dosta šljiva posađenih. Zvao sam policiju, psovao, onda se sljedeće godine dogodilo isto, onda je bilo ono zašto opet i onda treću godinu isto i sad opet ove godine“, žali se Gačić.

"Nisam ti se stigao javiti prošle godine. One šljive što si tada povadio, to ti je u biti kombinacija top sorti top king top 2000 i top gigant to je genijalna šljiva“, poručuje Gačić kradljivcu i govori mu kako razumije da je „nezgodno doći po noći strahovati hoće te tko vidjeti, neće te tko vidjeti.“

"Ne moraš se sljedeći puta sekirati. Dođi kući, pokucaj pa ću ti dati. Ne bi mi se, majke mi, dalo u tri četiri po noći dolaziti u hladno blato. Katastrofa, daj ne budi lud“, poručuje Gačić kradljivcu.

Iza ove na prvi pogled duhovite priče o krađi, krije se težak i ozbiljan posao, iza kojeg stoji mladi Slavonac Tvrtko Gačić. Čovjek koji je nakon turbulentne mladosti i posrtaja odlučio oživiti svoju napuštenu djedovinu.
Prije nekoliko godina vratio se u Slavoniju. U selu Strizivojna, započeo je obnovu kuće i voćnjaka. Odlučio je uzgajati baš kako što su to nekad činili njegovi stari.

"Ispočetka to nije išlo tako, nego smo sadili sve i svašta. Sadili smo većinom ove hibridne sorte i jabuka i šljiva i onda sam vidio da to bez uloženog truda i rada ne ide. Čak i kad uložite puno truda i rada sve visi. i onda pogledam ove stare sorte voćaka“, govori Gačić.

"Puno je jednostavnije kad vi stavite jabuke šljive kruške koje su navikle da rastu na tom području i naravno, ako neka ne može opstati ona će se osušiti, posadit će se nešto drugo, nešto će uspjeti i to je to“, zaključuje Gačić.

Filozofija njegova eko uzgoja je - ako preživi, dobro je, ako ne, posadit ćemo novu... Neobičan poslovni pristup donio mu je rezultate. Uspješan je poljoprivrednik koji lako nađe kupca, uspješan je i poduzetnik u prodaji zdrave hrane, ali i kućanskih aparata. Posljednjih godina živi na dvije adrese, zaposlen je na dva radna mjesta. Podijeljen je između Zagreba i Slavonije.

"Meni je fantastično imati taj balans između Zagreba i Slavonije. Da imam samo jedno, da sam samo u Slavoniji, vjerojatno bih poludio, a opet, da sam stalno u Zagrebu, da je krkljanac, poslovni mislim, da bi tu isto poludio zapalio sve i dao otkaz sam sebi“, naglašava Gačić.

Neobičan poljoprivrednik ujedno je i nesebičan. Široka slavonska duša u njega je utkana, kažu oni koji ga poznaju. Rado pomaže, rado poklanja.

"I dida i stric su mi sto puta ponovili, ako komšija nema nemaš ni ti. Kod nas u slavoniji je bilo sasvim normalno, da su sva dvorišta bila povezana i bilo je normalno da susjedi imaju komunikaciju. Ako što trebaš, gdje ćeš, ideš kod komšije. To nekakvo dijeljenje i ta komunikacija, moje je i tvoje, tvoje je i moje je nešto što nam danas uvelike nedostaje“, zaključuje Gačić.

Mijenjao je Tvrtko u mladosti fakultete i gradove, od teologije do filozofije, od Đakova do Rijeke. O svojim posrtajima i teškom životnom razdoblju koje je ostavio iza sebe danas otvoreno govori.

"Sa svakim problemom u životu mi redovito ne primijetimo kad nas to uhvati, nego krenete pa malo cuga pa cuga pa mislim svi cugaju u srednjoj školi. U nekom trenutku to je postalo da se pije samo alkohol, na dnevnoj razini velike količine i to je trajalo nekih godina i godina,“ sjeća se Gačić.

Čovjek koji je nekada ima problema s alkoholom, danas je vrlo uspješan poljoprivrednik i poduzetnik. 

"Ključan mi je taj element da su svi na svom poslu izuzetno zadovoljni jer ako toga nema, onda smisao firme ne postoji jer ako firma ima smisao gomilanje kapitala onda je to promašeno“, govori Gačić.

"Ja uživam u tome da sam sretno prase kad sam u ovoj firmi, kad sam u Slavoniji. Možda umrem sutra, možda za pedeset. Zašto ne iskoristiti to vrijeme dok sam tu. Zašto ga potrošiti na gluposti, na kukanje ili raditi ono što ne voliš“, zaključio je Gačić.