Opereta, šlager, jazz pa i tamburaši, zašto da ne?

Povijesno-glazbena priča 'Strano, a naše - pa izvorno hrvatsko' muzikologinje i glazbene pedagoginje Kristine Lučić Andrijanić govori o jednom minulom vremenu i glazbi koja je bila sveprisutna, a danas se poput duha povlači po zakucima suvremenog glazbovanja.

Skladbe koje su opstale pričaju priču o glazbi koja je bila svačija, ničija i nečija, ako je to uopće bilo važno. Opereta, šlager, jazz pa i tamburaši, zašto da ne?
Ondašnja publika svesrdno je prihvatila te novotarije, ali Boris Papandopulo i Pavao Markovac razmišljali su drugačije.

Ivo Tijardović i Vlaho Paljetak skladatelji su koje će tek rijetki prizvati u pamćenje, no Žigu Hrschlera, Blanku Chudobu, Miroslava Biroa, Milana Asića, Ivu Muhvića, Gjuru Prejca, Roka Šimunacija, Nikolu Totha, Josipa Dečija i Eduarda Gloza prekriva arhivska prašina.

Iako poneke njihove skladbe žive i danas, infiltrirane su u suvremeni folklor ostavljajući publiku potpuno nesvjesnu njihovih autora. Popularna glazba između dvaju svjetskih ratova izvodila se u raznim prigodama. Iako je to bio početak bez kojeg nastavka priče ne bi bilo, danas se tog početka malo tko sjeća.

Priču 'Strano, a naše - pa izvorno hrvatsko' emitiranu u ciklusu Oda-birano Prvog programa Hrvatskoga radija potražite u našoj Slušaonici:

Oda-birano