Kada se jednom zarazite jedrenjem, to ne pušta cijelog života

Onima koji ga vole i poštuju, more daje na tisuću načina. Ne nužno materijalno. Nekima daje užitak. Među njima su svakako jedriličari, a ovo je priča o jednome koji se jedrenja ne može nauživati.

Kad se čovjek jednom zarazi jedrenjem, to ga ne pušta cijelog života. Počeo je kao dječarac, kad je s didom i ocem na Murteru učio jedriti u gajeti. Više od pola stoljeća poslije jedan je od najaktivnijih skipera u Hrvatskoj, ako je mjerilo sudjelovanje u regatama, s kojih se nerijetko vraća s priznanjima. Njima se više ne veseli jedino supruga. Više ih je od dvjesto, pa je ponestalo slobodnih polica..

'Pehari su iz Afrike, iz Azije, Egipat, Izrael, Tunis, Malta, Grčka, Turska i tako dalje. Svaki od ovih pehara ima svoju priču, mogla bi se mala knjiga napisati', kaže jedriličar i skiper Žarko Juraga.

Neke su uspomene posebno drage. 'Ova slika je 1991. u Aleksandriji napravljena, cijeli Mediteran smo projedrili s natpisom STOP THE WAR IN CROATIA', dodaje.

Susreli smo ga i na ovogodišnjem izdanju regate "Tisuću milja", uoči starta prema Grčkoj. 'Jedini sam jedriličar i skiper koji je odjedrio sve regate 1000 milja koje su se jedrile iz Hrvatske do nekud i nazad', kaže.

Svaki brod mora imati dnevnik, koji je poslije podsjetnik na kojekakve avanture. Jedne godine se pomagalo u spašavanju: 'Jarbol pao u more po valovima visine 10 metara. Uz nadljudske napore iz mora su na palubu izvučeni svi djelovi jarbola i rol. To je bilo moguće tek nakon što je kapetan grčkog broda Mylos, veliki bar currier od 60 000 tona, zaustavio brod i napravio bonacu jer je bila ogromna bura', kaže Juraga.

Njegova je na regati 1000 milja najčešće bila i jedina hrvatska posada. Iako smo zemlja s jednom od najljepših obala, pa tako i akvatorijem za jedrenje, čini se da svi u tome uživaju više od nas. Možda nismo dovoljno bogati, ali za uživanje u moru pod jedrima ne treba imati najveći brod. 'Čak i ovi naši koji su osvojili i olimpijske medalje i svjetske, oni od toga ne mogu živjeti. To je odgovor na sve. Ja sam skupio posadu i jedrim s onim što imam, najmanji brod u regati, i mi idemo i mi ćemo se boriti sa srcem, jer ne bije boj svijetlo oružje, boj bije srce u junaka', rekao je.

Posada je bila mješovita. Ni ovaj put uspjeh nije izostao. 'Osvojiti pehar za drugo mjesto za cijelu regatu, u ovom plovu smo uspjeli biti drugi, bili su jako teški uvjeti, vjetar 34-40 čvorova, išli smo na momente 13, 14 milja, sa Bavariom 37, onaj koji je jedriličar znat će što je to, magija i to. Nevjerojatna situacija, ali tako je bilo. Došli smo sretni i zadovoljni, svi smo na broju, brod je na broju, siti, zadovoljni, veseli i tužni što je završilo tako brzo', priča.

Želimo mu još dugo njurganja pod jedrima, na zadovoljstvo svima koji s njime plove.