Genetskim inženjeringom do savršenog argentinskog konja

Rađaju ili se šampioni ili se uzgajaju? Na to će pitanje znanstvenici u Argentini pokušati odgovoriti sekvencioniranjem genoma najboljih konja na svijetu za igranje pola.

U Argentini je polo vrlo popularna igra i važan posao. Tome svjedoči i činjenica da se najbolji konji već reproduciraju kloniranjem. Znanstvenici sada žele otići korak dalje i mapirati cijeli genom argentinskog polo konja kako bi stvorili savršeni primjerak. Na tome će raditi stručnjaci s pet argentinskih sveučilišta, analizirati 80 tisuća konja i pokušati identificirati idealnu genetsku ravnotežu konja.

Argentinski konji za polo posebno se uzgajaju već desetljećima križanjem potomaka izvornih čistokrvnih andaluzijskih i arapskih konja, koji su u Novi Svijet stigli sa španjolskim konkvistadorima, i punokrvnih engleskih konja pristiglih na kontinent s britanskim useljenicima u 19. stoljeću. 

Veterinar Guillermo Buchanan tvrdi da su argentinski konji jedinstveni zbog svoje brzine i izdržljivosti te kombinacije eksplozivnosti i gipkosti. Ti konji tijekom utakmica mijenjaju smjer kretanja u punoj brzini, usporavaju, okreću se i u okretu ubrzavaju. Oni su najkloniranije životinje na svijetu. U uzgajivačnicama se prema njima se odnose kao prema umjetničkom djelu.
Projekt sekvencioniranja genoma prve bi rezultate trebao dati za tri godine. Korištenje biotehnologije za unapređenje konja za polo nije novost, ali znanstveni interes raste jer je sve više bogatih koji su spremni platiti za odlične rezultate.

Klon jedne slavne kobile nedavno je na dražbi prodan za 800.000 dolara. Po procjenama, u zemlji ima oko 200 kloniranih konja, a mnogi od njih kopije su elitnih natjecatelja u polu. Zasad, svi su odlična zdravlja.

"Argentina aposlutno prednjači u primijenjenoj znanosti konja za polo", kaže genetičar Sebastian Demyda, jedan od čelnika projekta. To uključuje svaku biotehnološku tehniku od transfera zametka do kloniranja i selekcije spola.

Argentinski polo savez priznaje kloniranje iako to svi ne smatraju etičkim.
Ali kloniranje ima i svoje mane. "To sužava genetsku strukturu pasmine, oni su poput fotokopije", kaže Demyda. Usto, stvara neravnotežu na igralištu pola. Kloniranje košta najmanje 30.000 dolara, što znači da je rezervirano samo za bogate.

Iako znanost može pomoći u selekciji određenih fizičkih i karakternih kvaliteta, ključna i gotovo mitska uloga u odgoju konja za polo ipak pripada treningu. Obuka traje nekoliko godina jer se konji moraju naučiti ponašanju suprotnom njihovim prirodnim instinktima. Konj se mora priučiti da se oko njega maše drvenom palicom i naviknuti se na zvuk udarca po metalnoj loptici. To je mukotrpan proces koji zahtijeva male korake, odnosno samo 20 minuta treninga dnevno. "To je kao da učite dijete jedno po jedno slovo. Ako konja izložite polu prije nego što je spreman doživjet će traumu od koje će se teško oporaviti", rekao je jedan od trenera. Nakon toga slijedi razvijanje "kemije" između konja i jahača. Znanost tu ne može ništa. "Nitko ne može prepoznati novog Messija samo po genima", kaže Demyda.