Konzultantica UNICEFA, sudska vještakinja, profesorica, majka...

Trideset godina svoje karijere posvetila je radu s djecom. Psihologinja je i psihoterapeutkinja, osnivačica udruge za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci te osnivačica jedne zagrebačke poliklinike. U našoj rubrici profil stručnjaka, upoznajte profesoricu Gordanu Buljan Flander.

Ravnateljica i osnivačica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ekspert Vijeća Europe, konzultantica UNICEFA, stalna sudska vještakinja, sveučilišna profesorica, majka. Naša današnja gošća je profesorica Gordana Buljan Flander.

"Kad sam bila u osnovnoj školi i kad su me pitali što ću biti kad odrastem, uvijek sam odgovarala da ću raditi s djecom i da ću biti učiteljica. U srednjoj školi sam počela učiti psihologiju i tad sam shvatila da hoću raditi s djecom, da ću biti psiholog", priča prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut.

Kada upoznate profesoricu Buljan Flander ništa drugo nego ove riječi ni ne zvučati istinito. Osoba je to koja živi onu staru izreku da kada pronađeš ono što voliš raditi, nećeš raditi ni dana u životu. Svoju karijeru započela je u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj. "Radeći u dječjoj bolnici nikako mi nije bilo jasno da dijete koje je silovano od oca ili bliskog člana obitelji, dijete koje je pretučeno od roditelja, može na potpis roditelja otići doma s tim istim roditeljem i da ne dobije nikakvu zaštitu. I tu se rodio moj interes i briga za tu djecu", objašnjava.

Ubrzo je shvatila da za zaštitu zlostavljane i traumatizirane djece najviše aktivistički može djelovati kroz nevladinu organizaciju. Tako se rodio Hrabri telefon. "S Hrabrim telefonom smo krenuli 1997. godine, nekoliko studenata psihologije i ja. Sjećam se plakata na kojemu je pisalo: ako te diraju na način da ti je neugodno, ako ti govore ružne riječi, ako viču na tebe, nazovi taj i taj broj. Nijedna škola u Hrvatskoj tada nije htjela staviti taj plakat jer su mislili da je to preteško i da se hrvatskoj djeci to ne događa", prisjeća se prof. Buljan Flander.

Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba osnovala je na krilima vlastitog entuzijazma i uvjerenja iz iskustva da je takva institucija prijeko potrebna kako bi djeci mogla i konkretno pomoći. "Ja sam do prije 2-3-4 godine mislila da postoji možda negdje takva ustanova u Europi, ali kako sam imala priliku kao ekspert Vijeća Europe i kao ekspert na nekim europskim projektima proputovati mnoge zemlje i posjetiti mnoge institucije, shvatila sam da nijedan europska zemlja nema ovakvu instituciju koja pruža ovakvu sveobuhvatnu zaštitu djece na jednom mjestu", kaže.

Kroz Polikliniku je od osnutka prošlo gotovo 18 tisuća djece, a profesorica je u karijeri radila s više od 1500 seksualno zlostavljane djece. Naglašava da ju je svako iskustvo, svaka priča, svako dijete obogatilo. Sa zida punog priznanja i zahvalnica, ističe priznanje za najbolji multidisciplinarni tim u svijetu. Smatra to velikim uspjehom jer je mala zemlja poput naše priznata ispred mnogih drugim bogatijih i naprednijih svjetskih zemalja. A upravo u trenutku kada smo ušli u ured, na radnom stolu nalazilo se tek pristiglo priznanje za životno djelo na području zaštite djece.

U budućnosti planira napisati još puno knjiga pored sadašnjih osam, planira raditi s puno djece, voli raditi edukacije, voli raditi sa studentima. Ono što je za profesoricu karakteristično je da voli mladima otvarati vrata.

Rokovnik prepun obaveza ne sprječava prof. Buljan Flander da i dalje radi s djecom, da kroz taj rad educira druge i kaže – to ju čuva od stresa i profesionalnog sagorijevanja. Zaštita djece od zlostavljanja posao je koji za profesoricu traje od 0 do 24. Nitko u sustavu ne može ga raditi sam. Ističe koliko je važno uključivanje i školstva i pravosuđa i društva. Više je to od posla zapravo za našu sugovornicu. Riječ je o pozivu koji ostavlja jako malo slobodnog vremena.

"U slobodno vrijeme volim planinariti, sa starijom kćeri često planinarim. S prijateljicama volim otići u kino, volim se družiti s prijateljima. Često odem u Dubrovnik, tamo imam rodbinu i puno prijatelja iz osnovne i srednje škole. To je vrijeme kada puno manje radim, više odmaram, volim čitati", kaže. Voli također vrijeme provoditi u društvu ljubimca Morisa koji je ujedno i terapijski pas za zlostavljanu djecu. To je samo još jedan primjer koliko je zaštita djece ono što Gordana Flander Buljan ne samo radi, nego i živi.