Ugovor s vragom filipinskih 'čistača interneta'

Posao kao i svaki drugi – rekli bismo i za posao čistača, ali prije no što smo pogledali dokumentarni film 'Čistači' koji je jučer bio prikazan na 16. Festivalu filmova o ljudskim pravima (Human Rights Film Festival) u zagrebačkom kinu Europa.

Posao posve određenih čistača s Filipina nije, naime, kao svaki drugi. Oni su potpisali ugovor o radu koji je zapravo ravan ugovoru s vragom pa ako i postoji radno mjesto koje je najviše nalik boravku u paklu, onda se ono sigurno nalazi u Manili, gdje tisuće ljudi, smješteni u mračne boksove, provode sate i sate, gledajući u ekrane kompjutora na kojima se pojavljuju uznemirujuće slike i video uradci koji se nastoje plasirati na društvene mreže.

Zlostavljanje djece, odrubljivanje glava, izravni prijenosi samoubojstava, brutalna mučenja – sve to mora podnijeti taj čistač, anonimni zaposlenik Zuckerbergova carstva, kako bi mogao odlučiti treba li neku objavu na društvenoj mreži ignorirati ili izbrisati. I tako 25 tisuća puta u jednome radnom danu, uz samo tri dopuštene pogrešne procjene u cijelome mjesecu.

Film dvojice njemačkih dokumentarista Moritza Riesewiecka i Hansa Blocka otkriva užas tih siromašnih čistača koji svjedoče samom dnu ljudske prirode, a visoka politika na društvenim mrežama ionako se rješava u manipulacijama, daleko od mračnih filipinskih boksova.

Jedan radni dan anonimne čistačice interneta u Manili: radeći za kompanije poput Facebooka i Twittera, zajedno s 10 do 20 tisuća kolega, svakodnevno poput robota ponavlja svoje odluke 'delete' ili 'ignore'.

Gledajući taj dokumentarni film, nameće se pitanje: u kakvom to svijetu živimo kad ljudi za svojim kompjutorima žele uživo pratiti nečije samoubojstvo, čuti samrtni hropac?

Društvene su mreže idealne platforme za manijake i poremećene umove svih profila,  potvrđuje dopredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Igor Peternel, inače aktivan na društvenim mrežama na kojima gotovo svakodnevno objavljuje komentare i iznosi svoje političke stavove.

Peternel se zalaže, jasno, za slobodu govora, ali i dodaje da kontrole virtualnog prostora mora biti. Kad je riječ o tekstovima, pojašnjava, kompjutorski softveri prema ključnim riječima prepoznaju i eliminiraju loše namjere.

Potresne su priče čistača koji se, dok gledaju što sve tri milijarde korisnika društvenih mreža neumorno objavljuje na internetu, nerijetko i sami razbole. Tako je jedan čistač, čiji je radni zadatak bio da prati samoozljeđivanja, i sam izvršio samoubojstvo.

Nakon ovog dokumentarnog filma, ne samo da se zauvijek poželite maknuti s društvenih mreža, nego vam i posve deplasirano zazvuče ekstatične riječi tvorca Facebooka kako će njegov izum svijet promijeniti na bolje.

Pogledajte reportažu emitiranu u emisiji Pola ure kulture koju prikazujemo srijedom na HRT1, te na multimedijskoj usluzi HRTi u svako doba: