Božićne navade v Međimurju

U Međimurju su na Badnju večer svi su čekali zvuk večernjeg zvona koji je označavao da će gazda kuće unijeti slamu u kuću, pozdraviti ih i zaželjeti sretne blagdane.

Slama se unosila uz riječi 'Na to mlado leto, zdravi veseli, tusti debeli kak šumski jeleni. Dej vam Bog konjiče, voliče, račiče, puriče, živinice, praščiče. V štali ždrebice, v pojati telice, v kocu prasice, a mej malo žganice. Jare jarine, črne hajdine, žarke pšenice, zlata i srebra. Dušnoga zveličeja, mira Božjega, blagoslova Božjega pak največ. Faljen bodi Jezuš Kristuš'.

Svi su kleknuli na slamu i pomolili se. Gazdarica je uzela tada slamu, stavila ju na stol u znaku križa i posipa ju raznim sjemenjem. Stol se tada pokrivao i stavilo jelo kako bi mogla početi Badnja večer. Djeca su kitila bor, a nakon ovog večernjeg običaja gazda je uzimao svetu vodu, otišao u dvorište i blagoslovio goveda, perad, gospodarstvo, dvorište. Nakon toga, uzima opremu za konje i sjekiru i nosi ih u kuću pod stol, čime se želi označiti da bude blagoslovljeno sve što nam je potrebno.

Slamica ostaje cijeli blagdan Božića ispod stolnjaka i ništa se ne dira do Svetog Stjepana ujutro. Tada svi rano ustaju, prirede svježu vodu za pranje da budu svježi čitavu godinu, a gazde odlaze u štalu i idu s konjima na kasanje.