Teška svjedočanstva pacijenata i liječnika u palijativnoj skrbi

Postoje ljudi kojima je stalo i knjiga koju danas predstavljamo govori o njima. Knjiga "Služiti čovjeku - putokaz humanosti u medicini" urednika prof.dr.sc. Marijane Braš i prof.dr.sc. Veljka Đorđevića posebna je po mnogo čemu. Ona donosi iskustva zdravstvenih profesionalaca, priče bolesnika i ispovijesti onih, koji su svoju humanost pokazali u svakodnevnom radu pomažući svojim najbližima i potrebitima te dokazali da je biti čovjek uvijek najveća potreba.

Tema još jednog izdanja rubrike "Imamo problem" u emisiji Dobro jutro Hrvatska bila je palijativna skrb koja je veliki problem hrvatskog zdravstvenog sustava. Skrb treba oko 40.000 ljudi, a na raspolaganju je oko 400 kreveta. O tome hoće li se i kada to stanje promijeniti, a pacijentima omogućiti pravo na dostojanstvenu smrt govorili su gosti Miljenka Šimec, mag. socijalnog rada  (OB Varaždin- Služba za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof), Miroslav Jularić, Hrvatski časnički zbor, Osijek (hrvatski branitelj i volonter) i prof.dr.sc. Marijana Braš, predstojnica Klinike za psihološku medicinu (KBC Zagreb, prof. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, urednica knjige).

Radni dan medicinske sestre

Palijativna medicina kreće od dijagnoze neizlječive bolesti do razdoblja žalovanja nakon smrti bolesnika. To je veliki dio medicine i potreban je na svim razinama zdravstvene zaštite. Bitni su mobilni timovi, bolnički palijativni timovi na svim razinama zaštite gdje god su bolesnici, a što bliže kućama bolesnika. Snaga ljudi je činiti dobro, ima nas nekoliko stotina i to  pokazuje kako se rade pomaci, rekla je Braš.

Palijativni pacijent je čovjek kojem je dijagnosticirana neizlječiva bolest. Tom bolesniku moramo imati holistički pristup. Ne gledamo samo njegovu bolest nego i njegove probleme, potrebe, mogućnosti i želje. Za Novi Marof znaju svi, a u Hrvatskoj gotovo da nema obitelji koja  kod nas nije imala nekog svog. Možemo biti jako izrazito ponosni na medicinske sestre, fizioterapeute, liječnike i svo osoblje koje  u Novom Marofu radi požrtvovno, rekla je Šimec.

Ne gledamo na palijativu kao naši medicinari nego mi gledamo iz perspektive svakodnevnog života. Nama je najveći problem kad se bolest dogodi što kad se taj pacijent vrati kući u svoje obtelji. Slavonija se u dvije-tri godine poprilično ispraznila, a radi se pretežno o braniteljima nakon moždanog i srčanog udara ili karcinoma. Kad dođu u svoje obitelji dočeka ga supruga koja ne zna što bi s njim. Tu nastaje problem i tu se mi uključujemo na način da pomažemo obitelji da im opskrbimo nužna medicinska pomagala - primjerice medicinski krevet, dekubitus madrac, informaciju gdje kud, što. Ne libimo se doći pomoći oko bilo čega toj obitelji i bolesniku. Nama to sad predstavlja velik problem i bili bi prestretni da se na lokalnoj razini, ne samo kod u našoj županiji nego u cijeloj Hrvatskoj, počne sa projektom mobilnih palijatvnih timova gdje bi se volenteri, dakle mi, uključili u punoj mjeri sa svojim organizacijskim sposobnostima koje imamo i sa svojim ljudskim znanjem koje im želimo pomoći svojem prijatelju, svojem kolegi, svojem susjedu, objasnio je hrvatski branitelj i volonter Jularić.

Knjiga donosi teška iskustva liječnika i pacijenata i samim time je teška za čitanje. To je velik i težak posao. U knjizi je utkano 10 godina priča profesionalaca, liječnika, medicinskih sestara, duhovnika, fizioterapeuta. To su ljudi koji su prolazili edukaciju i skupivši 1500 priča odlučili smo da je to preveliko blago - izabrali smo 150 priča profesionalaca, 20 priča bolesnika koji su s nama educirali profesionalce. znate koja je to snaga, kad meni pacijentica nekoliko sati prije smrti korigira knjigu, opisuje što želi da stavim u knjigu jer 10 godina s nama educira profesionalce, zanajući da je neće uskoro biti, rekla je doktorica Braš.



Reportaža novinarke HRT-a Mirele Micek govori o ljudima koji dnevno obiđu dva do tri pacijenta te nastoje biti liječnici, psihijatri, ali i prijatelji.

Ublažavanje fizičkih simptoma bolesti lakši je dio posla. Ono što je puno teže je pružanje psihološke potpore oboljelome i članovima obitelji. Psiholog ili psihijatar trebali bi biti, kažu, punopravni članovi mobilnog  palijativnog tima, zasada rade volonterski.

Palijativni mobilni tim pruža palijativnu skrb u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja djeluje pri Ordinaciji za palijativnu skrb. Liječnica sestra u godinu dana obiđu i po 150 pacijenata i njihovih obitelji. Svakodnevno rade plan i raspored obilazaka, a dnevno obiđu 2 do 3 pacijenta. 

Koordinatoru mobilnog palijativnog tima u Domu zdravlja može se obratiti: pacijent il njegova obitelj, bolnički palijativni tim, volonterske udruge, crkvene zajednice, svatko tko treba ovakvu skrb. Pa i oni pacijenti koji se aktivno liječe.

HZZO je ugovorio 15 mobilnih palijativnih timova u domovima zdravlja i isto toliko koordinatora diljem Hrvatske.