Kako biti podrška oboljelima od raka?

Razgovarati o bilo kakvoj bolesti često je vrlo teško i zastrašujuće, posebice kada su u pitanju maligna oboljenja. Ipak, podrška i razumijevanje okoline i obitelji za oboljelu su osobu od iznimne važnosti. Kako pružiti utjehu i pronaći pravu vrstu potpore, ekipa emisije "Zdrav život" upitala je stručnjake.

"Kada bismo sad išli pitati slučajne prolaznike po Zagrebu što im prvo pada na pamet kao asocijacija na riječ rak, sasvim sigurna sam da bi nas većina pogledala užasnuto, zatim bi bilo 'bol', 'patnja', 'smrt', 'umiranje', 'teška bolest'. Međutim, danas medicina većinu karcinoma smatra kroničnim bolestima s kojima ljudi itekako mogu kvalitetno živjeti, podsjeća docentica Lovorka Brajković, klinički psiholog.

Ipak, dijagnoza maligne bolesti teško pada ne samo pacijentu, nego i njegovim bližnjima. A onaj prvi kontakt i upoznavanje pacijenta s njegovim stanjem, na kraju i s njegovom bolešću, je možda najdelikatniji moment i nažalost nema recepta kako ga napraviti, kažu stručnjaci. "Različiti ljudi različito reagiraju, možemo imati istu dijagnozu karcinoma, možemo imati isti prognostički tijek. Možemo imati iste prognostičke postupke, ali nikad nećemo imati iste emocionalne reakcije", kaže doktorica Brajković.

Netko će reagirati šokom, netko nijekanjem, agresijom, depresijom, a emocionalni odgovor uvelike ovisi o tome kakav sustav potpore osoba ima oko sebe.

Osobi koja se nosi s tom dijagnozom svakako treba emocionalna potpora, netko tko će se s njima veseliti, biti ljut, zajedno tugovati. Često im osim toga treba i instrumentalna podrška. Dobro je biti podrška na odlazak na kontrolne preglede, na kemoterapije, odlazak na radioterapije. Na kraju krajeva kad se osoba oporavlja nakon tih zahvata treba netko otići ili u ljekarnu, ili u trgovinu, pomoći oko uobičajenih kućanskih poslova, i tu obitelj i prijatelji mogu uskočiti.

Stručnjaci napominju da najgora stvar koju netko tko sa strane promatra osobu kojoj je postavljena dijagnoza karcinoma, može reći jest: "Ništa ne brini, sve će biti u redu". To je nešto što pacijenti jednostavno ne žele čuti.

Iako je važno osobi biti na raspolaganju, važno je i poštovati granice te osobe. Svatko je drugačiji, netko u tim trenucima posve ovisi o drugima, dok drugi vole zadržati samostalnost.

Često osobama s dijagnozom maligne bolesti treba i psihološka pomoć, ali ih se na to ne smije pritiskati, treba biti strpljiv jer najčešće i oni sami zatraže tu pomoć.

Dijagnoza maligne bolesti nije nešto što pogađa samo bolesniku. Ona pogađa cijelu obitelj jer uključeni su i roditelji i djeca, šira obitelj i prijatelji – tako da treba za sve njih imati razumijevanja, strpljenja i suosjećanja.