Što sve čuva banka tkiva KBC-a Zagreb

Ustanove za prikupljanje, obradu, čuvanje, pohranu i raspodjelu ljudskih tkiva nazivaju se bankama tkiva. U banci tkiva KBC-a Zagreb obrađuju se i čuvaju očna, kardiovaskularna, koštana i tkiva sjemenika.

"Tkiva dolaze od preminulih osoba, u slučajevima kada obitelj da dozvolu za uzimanje neke vrste tkiva. Kod nas vrijedi zakon da smo svi potencijalni donori ako nismo potpisali izjavu kod svog liječnika opće medicine da ne želimo biti donor", objašnjava doc. dr. sc. Branka Golubić Ćepulić, pročelnica Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu KBC-a Zagreb.

Neke vrste tkiva mogu doći i od živog davatelja. Od jednog darivatelja moguće je dobiti više tkivnih presadaka. Najčešće se na ovaj način pribavljaju glave bedrene kosti kod ugradnje umjetnog kuka, te srčani zalisci. Tkiva se obrađuju u takozvanoj čistoj sobi gdje je nužna visoka kontrola zraka, a osoblje radi u sterilnim odijelima i mora poštovati visoke higijenske mjere.

Kada očno tkivo dođe u banku, njegova kvaliteta provjerava se na spekularnom i biomikroskopu. Provjerava se prozirnost i broj endotelnih stanica. Posebno se provjerava kvaliteta rožnice: njena čistoća te je li uopće podložna transplantaciji. Različita tkiva čuvaju se na različiti način, a i svako tkivo ima svoj uvjetno rečeno rok trajanja.

Kosti se čuvaju 5 godina, kardiovaskularno tkivo također. Amblijska membrana 1-2 godine, ovisno o metodi proizvodnje. "Dakle tkiva još dugo nakon darivanja mogu biti dostupna za liječenje", kaže doktorica Golubić Ćepulić.

Prema broju transplantata, najviše se transplantiraju kosti. One također prolaze rigorozne provjere, a ovo je tkivo upotrebljivo na višestrukim poljima.

Princip kod sakupljanja i čuvanja tkiva je samodostatnost, što znači da bi svaka zemlja trebala imati onoliko tkiva koliko je potrebno za liječenje stanovnika te zemlje. Drugim riječima, banka tkiva, osim u iznimnim situacijama, služi potrebama hrvatskog stanovništva.