Dom je gdje je brod

More je mnogima život. Iako odvojeni od njega oni koji ga vole, traže ga i dakako pronađu. Pronašao je more i Mirko Levačić, koji živi u Domu u Ravnim Kotarima.

Dođe vrijeme kad godine čovjeku odrede neki drugačiji način života. Dođe vrijeme kad čovjek više ne može živjeti na moru, i ploviti kaićem, kojeg je najviše volio. Odvajanje od otoka i broda, barba Mirko Levačić nije baš najbolje podnio. U redu je, ma bit će u Domu, ali imao je jedan uvjet.

Uvjet je dakako bio da u Dom doplovi i njegov brod, kojeg je gradio i unio u njega dio duše, dio života, koji ga je i ranije odvodio daleko od rodnog otoka.

Od tada, barba Mirko je mirniji, ponovno je pun života, i uživa u pogledu od ranog jutra. Već je to i mali ritual, jer prvo treba brodu poželjeti Dobro jutro.

"Gospodin Mirko je prije dvije godine došao kod nas na rehabilitaciju, i moram priznati da u početku nije bilo lagano, bila je tu velika nostalgija za otokom Istom, za morem, za brodom, nekako smo zajedno u suradnji s obitelji uspjeli da taj brod na kraju završi tu u srcu Ravnih Kotara i od tog dana Mirko je zadovoljan životom u Domu, dobio je isto tako sobu sa pogledom", kaže socijalna radnica Jelena Kero iz Doma za starije i nemoćne Ivan Pavao II.

Promjena je bila velika i očita. Kad je brod tu, duša je mirna.

Čudni putevi broda vode još od početaka, od šufita, gdje je građen, do mora preko drugog kata kuće, pa do Ravnih Kotara, na parkirališta Doma.

Čovjek i brod, jedna je to od onih ljubavi koje traju vječno. I brod i barba Mirko u ovim hladnim danima imaju jednu želju - na proljeće ponovno otići na more.